Ona ne ide u Njemačku: Neustrašiva Suli sada se odvažila putovati do Hrvatske
Negdje oko podneva jednog vrelog dana
dok je bezbrižno drijemala cijela savana,
neočekivani posjet narušio je mir
i okrenuo naglavce afrički svemir.
Tako započinje avantura nova
koja krije putovanje iz snova
za dragu nam dugovratku Suli,
o njoj ste sigurno svašta čuli.
U ovoj priči čak i žirafe lete,
a krokodili se, zamislite, lijepih riječi sjete,
dok nova poznanstva iz dalekog svijeta
vode junake na drugi kraj planeta…
Nakon prve uzbudljive i dirljive slikovnice o neustrašivoj žirafi Suli koja u afričkoj savani traži krdo kojem bi se priključila, u ovom nastavku ona se odvažila putovati do Hrvatske. Postala je slavna i dobila pismo iz zoološkog vrta u Zagrebu da dođe u posjetu. Brzo je spakirala kofere, ali ne zna koliko je dalek put. Pa joj prijatelji pokušavaju pomoći savjetima kako da dođe tamo. Tu se nađe i hvalisavi pilot krokodil Grom koji ima avion i povede je na put.
Koliko je Suli ljubazna, hrabra i draga, toliko je Grom bezobrazan, grub i plašljiv. Budući da su izgubili pismo, ne znaju točno kuda idu, pa se po sjećanju voze. Tako prvo navrate u Finsku, pa u Pariz, Veneciju da bi na kraju stigli do Zagreba. Na svakom od tih mjesta jedna im draga životinja pomogne, a na kraju i Grom nauči reći hvala. Simpatične i zabavne rime te duhovite i krasne ilustracije opet ističu izvanrednu priču i daju divan ton ovoj poučnoj slikovnici.
MAJA ŠIMLEŠA
Rođena sam u Zagrebu prije četrdeset godina. Odmalena sam voljela slikovnice i knjige, a raznorazne priče i scenarije smišljala sam i sama. Kad bih ih pokušala oživjeti u stvarnosti, obično bih razveselila svoje roditelje – skidali su me s prozora, gelendera, čak i lustera te pokušavali uvjeriti da je pogubno hodati strmim stubama u prevelikim i previsokim štiklama.
Danas sam simultana prevoditeljica i profesorica koja obožava svoj posao. A kad skinem slušalice i uskočim u tenisice, uživam u onim drugim životnim ulogama koje su me najviše definirale – udana sam i mama 9-godišnje djevojčice. Ponekad se i sama osjećam kao dijete; uz nepresušnu želju za igrom i vrckavu maštu i dalje smišljam priče, avanture i iznenađenja, tražeći nove prozore u svijet. I svim srcem vjerujem da je to najdragocjenije nasljeđe koje ostavljam svojoj kćeri.
SVEN NEMET
Akademski sam slikar. Ilustriram, crtam, slikam, fotkam, radim stolne i videoigre, stripove i crtiće. U Međunarodnom centru za usluge u kulturi u Zagrebu vodim radionice stripa i likovne radionice. U zoološkom vrtu najviše volim gledati žirafe. Zapravo volim gledati i nosoroge, ma i vidre, i slonove, i tukane, i mravojede ako ne spavaju, a tek hobotnice i rakune…
SULI
Suli je rođena prije 7 godina, u dugim vožnjama automobilom kroz jutarnje gužve do jaslica. Našoj neumornoj djevojčici spavanje nikad nije bilo zanimljivo pa sam vrijeme kratila smišljajući svakojake priče, inspirirana dogodovštinama iz našeg mama-dijete mikrosvemira. No uvijek se najviše iščekivala ona o smotanoj i slatkoj žirafici koja usamljena luta savanom u potrazi za društvom.
I dok bi jedna moja ruka odmarala na volanu, druga bi se pretvarala u šašavicu Suli i razgovarala sa živahnom curicom na stražnjem sjedalu. Sve ove godine Suli je ostala omiljena „igračka“, najdraža utjeha i najzabavniji lik iz bajke. I dandanas povremeno joj „telefoniramo“, na što Suli spremno uskače u prvi avion i stiže iz Afrike ravno na naš prag. Samo što je sada ovdje dočekuju i ručice naše danas 9-godišnje djevojčice koje glume – male žirafe bebe.