Maya Angelou, žena koja je na život gledala kao na švedski stol
Zamislite djevojčicu od tri godine kojoj stavljaju natpis s imenom oko ruke i šalju je na vlak s godinu dana starijim bratom. Putuju tisuće kilometara do svoje bake kod koje će provesti djetinjstvo. Četiri godine kasnije njezin tata dolazi po nju i brata i odvodi ih majci s kojom se rastao. Kad joj je bilo osam, mamin ju je dečko silovao, a ona završila u bolnici, pa na sudu, a ubrzo zatim ponovno kod bake u Arkansasu.
Tko je bila Maya Angelou, zašto su njezin rad i njezin život toliko važni za američku povijest i američki građanski pokret, a zašto za nas danas, kakvo je bilo doba u kojem je živjela i zašto kažu da bi bilo dobro da njezinu knjigu pročita baš svaka djevojka i žena?
Maya Angelou bila je jedna od najutjecajnijih žena u SAD-u, a danas njezino ime postaje sinonim za hrabru buntovnicu koja se za ljudska prava bori poezijom, umjetnošću i aktivizmom u najboljem smislu te riječi. Ta ugledna američka spisateljica, glumica, redateljica i aktivistica prijateljevala je i bila uzor najvažnijim osobama svoga doba – Martin Luther King, Malcolm X, Barack Obama i Oprah samo su neki od njih.
Njezin neustrašiv duh razvio se već u burnom ranom djetinjstvu i mladosti tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća koje je opisala u prvom i najpoznatijem u nizu memoara Znam zašto ptica u kavezu pjeva. Ta je knjiga kultnog statusa, u izdanju Planetopije prvi put prevedena na hrvatski jezik u izvrsnom prijevodu Željke Gorički.
Znam zašto ptica u kavezu pjeva klasik je američke i svjetske književnosti. Sadržaj knjige jednostavno je neprepričljiv, jednako kao i njezina poetika ili značenje. Ona će vas dirnuti u srce, rastužiti vas do suza, slatko nasmijati i obnoviti vašu vjeru u ljude, u snagu ljudskog duha, u preobražajnu moć riječi; ona pršti životom, ogoljuje najsamotnije trenutke ljudske bijede, otkriva užas sramote, nemoć osvetoljubivosti, ushit nade, opojnost ljubavi, blaženstvo samoće.
Prva od šest autobiografskih knjiga Maye Angelou briljantno je napisano štivo, ali i dokument vremena, u jednakoj mjeri dirljivo i nadahnjujuće. Poetična i snažna, istodobno puna radosti i boli, puna tajni i uspomena to je knjiga o odrastanju, u svakom smislu te riječi. Jedan od vrhunaca svjetske literature, i nezaobilazna knjiga ženskog, ali prije svega ljudskog glasa. Nakon što pročitate njezinu pjesmu, još će dugo, dugo odjekivati u vama.
Maya Angelou živjela je ono o čemu je pisala. Shvaćala je da dijeljenjem svoje istine postaje dijelom svih velikih ljudskih istina – o čežnji, napuštanju, sigurnosti, nadi, čuđenju, predrasudama, misterijima i, naposljetku, samootkrivenju: spoznaji o tome tko ste zaista i oslobođenju koje ljubav nosi sa sobom. (Oprah Winfrey)
Maya Angelou, rođena kao Marguerite Ann Johnson (St. Louis, 4.4. 1928 – 28.5.2014.) bila je američka pjesnikinja, spisateljica, glumica, redateljica i aktivistica, izuzetna, utjecajna osoba američkog pokreta za građanska prava, cijenjena afroamerička učenjakinja s više od 50 počasnih titula, prijateljevala je s najutjecajnijim osoba svojeg doba, od Martina Luthera Kinga, do Opre i Baracka Obame. No radila je , između ostaloga, i kao kuharica u restoranu brze hrane, konobarica, prostitutka, madam (kada je sa samo 18 godina vodila lezbijsku javnu kuću), kontrolorka za javni prijevoz, pjevačica i plesačica u noćnome klubu, glumica, upraviteljica kazališta, politička organizatorica za Martina Luthera Kinga i Malcolma X-a, novinarka i novinska urednica u Egiptu i Gani te televizijska scenaristica.
Godine 2001. časopis Ladies Home Journal uvrstio ju je među 30 najmoćnijih žena Amerike. Njezine su knjige prevedene na mnoge svjetske jezike, a najpoznatija i najprevođenija Znam zašto ptica u kavezu pjeva, (1969.), nominirana je i za Nacionalnu književnu nagradu. Pisala je i eseje, scenarije, drame, poeziju pa čak i kuharice. Knjiga poezije Just Give Me a Cool Drink of Water ‘Fore I Die (1971.) nominirana je za Pulitzerovu nagradu. Okušala se u mnogim vidovima umjetnosti i obrazovanja, za što je primila brojna priznanja i nacionalne nagrade.
U svojoj knjizi Carpe diem danas, cijenjeni britanski filozof Roman Krznaric, opisuje Mayu Angelou kao osobu koja „na život gleda kao na švedski stol brojnih mogućnosti i iskustava, dostupnih za kušanje, pa makar ona zahtijevala prihvaćanje rizika i opasnosti od neuspjeha“. Karpediemovski svjetonazor, prvotno je bio motiviran potrebom da skrpa kraj s krajem, no ubrzo je shvatila da joj zapravo pruža egzistenciju koja vibrira životom; vlastiti je udes pretvorila u svoju snagu.
