Izbacite “trebao bih” iz rječnika i drugi savjeti Louise L. Hay
Sjetite se kakvi ste bili kao beba. Voljeli ste se onakvi kakvi ste bili. Ne postoji mala beba koja kritizira svoje tijelo i misli kako su joj kukovi preširoki. Bebe su radosne i oduševljene jer imaju tijelo. Izražavaju svoje osjećaje. Znate kad je beba sretna, a kad je ljuta zna i cijelo susjedstvo. Nikad se ne boji pokazati svoje osjećaje. Živi u sadašnjem trenutku. I vi ste bili takvi.
Kako ste rasli, slušali ste ljude oko sebe i naučili ste od njih za strah, krivnju, i kritiziranje. Prebacivati krivnju bezvrijedno je, a nepotrebna, kriva, ograničavajuća uvjerenja naslijeđena su ili preuzeta od drugih, nemaju veze sa stvarnošću i u konačnici sputavaju. Zašto ih se ne rješavati s radošću?
Unutarnji dijalog
Da je prisjetiti se djetinjstva, pogotovo prvih pet godina, početna točka za razumijevanje sebe, jedna je od ideja koje je poznata američka terapeutkinja Louise L. Hay potkrijepila u bestseleru “Moć (ozdravljenja) je u nama”. Prisjećanje, odnosno potraga za korijenjem ‘blokirajućih stavova’ s kojima se susreo svaki pojedinac koji voli stati i razmisliti o sebi, započinje s djetinjstvom, a završava u sadašnjosti, nakon što ‘odraslo ja’ detektira svo ‘mentalno smeće’ koje je brzopleto, nekritički, svima vjerujući usvojilo još kao petogodišnjak. Naime, rane poruke koje dijete čuje od roditelja imaju znatan utjecaj na oblikovanje takozvanog “unutarnjeg dijaloga”, načina na koji netko razgovara sam sa sobom, a iz kojeg proizlazi i ono što misli, govori, radi, kako se odnosi prema sebi i drugima.
Iskusni terapeuti već nakon desetak minuta razgovora, samo pažljivo slušajući na koji način netko govori, mogu otkriti o kojem je modelu razmišljanja i problemu riječ, odnosno koju od blokada, kritiziranje, strah, krivnju ili ogorčenost, treba otkloniti.
Manipulatori
Frazu “trebao bih”, primjerice, često upotrebljavaju oni kojima su roditelji usadili osjećaj krivnje i manje vrijednosti jer su i sami tako bili odgajani. Odrasli su u obitelji u kojoj je kritiziranje bilo normalno, odrasli su u napetosti i tjeskobi jer su usvajali poruku: nešto nije u redu sa mnom. “Nedovoljno dobri” skloni su težiti savršenstvu i često od sebe zahtijevaju čuda. Suviše odgovorni, navikli su na nemilosrdno osuđivanje samih sebe, stalno se opravdavaju, a njihov model ponašanja često potiče kriticizam u drugih ljudi, pa se tako brzo nađu u ulozi žrtve.
Upućivanje negativnih poruka, kritika, najlakši je način manipuliranja, te se stoga nalazi u širokoj upotrebi, a lako se uči još u djetinjstvu. Mali čovjek brzo shvati da na taj lukavi način može izvlačiti pažnju i ljubav, a odrasli se takvim igrarijama koriste u širem spektru – i za izvlačenje samopoštovanja, motivacije, inspiracije, smisla života, a o sitnim koristima ne treba ni govoriti. Takvi manipulatori u stvari su osobe koje smatraju da nemaju pravo zauzeti se za sebe ili su pak nesposobni izravno izraziti želje jer su uvjereni da im drugi neće udovoljiti.
Na trikove “nisam dovoljno vrijedan-tipova” koji žele sve kontrolirati, okrivljuju sebe i druge, trebaju posebno pripaziti upravo oni koji su i sami skloni automatskom prihvaćanju krivnje. Psiholozi savjetuju da u takvim slučajevima treba razmisliti o razlozima okrivljavanja, a kritici sklonima da budu blagi prema sebi, da se sebi ne obraćaju uvredama tipa “kako sam glup” jer će podsvijest usvojiti takvo uvjerenje i nakon nekog vremena će se tako i osjećati. Također bi iz rječnika valjalo izbaciti “trebao bih” i tako se za početak barem simbolički osloboditi opterećenja koja su si sami nametnuli.
Louise je također savjetovala onima čiji su roditelji još živi da iskoriste njihovu pomoć i razgovaraju s njima o razdoblju kad su bili dijete, ali i da im opišu način na koji su i sami odgajani kako bi lakše prepoznali negativne obrasce koji se prenose iz jedne generacije u drugu.
Uvjerenja
“Ako ste odrasli u obitelji gdje je bilo zabranjeno izraziti ljutnju, vjerojatno ste ustrašeni od ljutnje i suprotstavljanja. Ako ste odrasli u obitelji gdje se manipuliralo krivnjom vjerojatno ste osoba koja se stalno ispričava i ne može ništa izravno zatražiti već osjeća da na neki način mora manipulirati da bi dobila što želi. Ako su vam roditelji bili strogih nazora, tada ste zahtjevni prema sebi ili ste se ogradili zidovima. Vaše dijete vjerojatno slijedi roditeljska pravila. Je, velika je nepravda ako vas kao dijete nije imao tko podržati, no sada se možete podržati sami”, govorila je pokojna Hay.
Povremeno je potrebno ugovoriti sastanak sa svojim unutarnjim djetetom što je nakon “Bijega od sigurnosti” jasno i ljubiteljima štiva iz pera Richarda Bacha.
Odrasle osobe u glavama nose 25 tisuća sati roditeljskih vrpca na kojima je zabilježeno ‘ne’ u svim njegovim značenjima i ponašaju se u skladu s tim starim vrpcama. Ipak, to su vrpce, a ne stvarnost našeg bića, slikovito se izrazio John Bradshow na jednom od svojih predavanja. Nažalost, mnogi postanu roditelji dok su sami sebi još nepoznanica i nenamjerno svojoj djeci prenose svoje nesigurnosti i svoja ograničenja. Djeca ne shvaćaju da je prolazno kritiziranje odraslih posljedica njihovog lošeg dana i spremno prihvaćaju negativne, olako i neodgovorno izrečene misli o sebi. Nisu nesretna, tupa i glupa, ali se počnu tako osjećati. Počinju vjerovati da je udovoljavanje tuđim zahtjevima i mjerilima vrijednosti jedini način da izbjegnu kritiziranje, a budu prihvaćeni i voljeni. Model ponašanja koji su usvojili u djetinjstvu, nastavljaju slijediti i u odrasloj dobi. Zbog toga će mnogi na putu do toliko željene ljubavi morati shvatiti da neprestano samooptuživanje u ulozi žrtve, samo privlači osobe koje učvršćuju rano stečena uvjerenja. Mnogi će da bi im se ljubav otkrila trebati najprije naučiti prihvatiti dobro koje su odbacivali ne vjerujući da na njega imaju pravo.
Neki će vlastitu vrijednost pokušati dokazati društveno prihvaćenim, ‘vrijednim’ partnerom, a neki će, nezadovoljni privremenim rješenjima, zagrepsti dublje i po prvi puta odlučiti saznati što ustvari znači voljeti sebe.
Voljeti sebe
“Velika je razlika između potrebe za ljubavlju i ljubavne gladi. Ljubavna glad jednostavno znači da vam nedostaje ljubav i prihvaćanje najvažnije osobe koju poznajete – sebe. Upuštate se u vezu u kojoj ste ovisni i koja je neučinkovita za oba partnera”, pojašnjavala je Hay koja je sastavila i plan “kako voljeti sebe” u deset koraka – prestati se bojati, odnosno zamišljati najgore što se može dogoditi, biti blag, ljubazan i strpljiv prema sebi, podržavati se i upućivati si pohvale za uspjehe, prihvatiti svoje nedostatke, brinuti o sebi i svom tijelu…
Postoje ili ljubav ili strah, kaže liječnik i pisac Gerald Jampolsky koji također tvrdi da ljubav sama dolazi kad prestanemo prijanjati uz strahove. Ne bi trebalo biti teško odabrati, ali strahovi su majstori prerušavanja. Strah je rezultat manjka povjerenja u sebe, uvjerenja da sve treba držati pod kontrolom da bi bili sigurni. Mnogi zapadnu u stanje “moram sve sam, a ne mogu”, pa strahove potiskuju ili negiraju uz pomoć brojnih ovisnosti, od alkoholizma, preopterećenosti poslom do ipak neispunjavajućih veza, umjesto da se odluče pomoći si i shvatiti da i ljutnja može biti strah koji je postao obrambeni mehanizam.
Gdje rastu ogorčenost i depresija ljubav također teško krči put. Budući da oba osjećaja nastaju potiskivanjem ljutnje, treba na siguran način iskazati negativne osjećaje. Hay je preporučivala vrištanje i lupanje jastuka ili neku zahtjevniju fizičku aktivnost.
Iza, najčešće lakog, okrivljavanja djetinjstva, roditelja, okoline, obiteljskog modela, drugih, ostalih, svih ili svemira uvijek ostaje osoba sklona ulozi žrtve koja se stalno ispočetka bavi jednim te istim problemima. Bez obzira na svekoliku različitost uvjeta, svi imaju obiteljski model ili bilo što drugo što njih sputava, dakle nešto na što se u svom životu mogu izvlačiti – ako odluče. Mogu biti ovisni, a mogu i preuzeti odgovornost za sebe i svoj život. Neke na to potjera bolest, neki se jednostavno tek tako “prosvijetle”, no kad netko shvati da nije cilj ostati žrtva i apelirati na druge da preuzmu skrb o njemu necjelovitom, kad sebe prihvati kao jedinstveno, predivno biće oslobodio se lažnih ideja i ponovno došao u dodir sa svojom unutrašnjom mudrošću.
Većina ljudi stvara svoje poimanje života do pete godine, nešto malo stavova se prilijepi tijekom puberteta, a u starijoj dobi forma je skoro kamena. “Ako odbijate preuzeti odgovornost za sebe, zaglavili ste u pravednom ogorčenju”, upozoravala je Louise. “To znači da nekome nešto treba oprostiti. U svakom slučaju, nemojte živjeti s ograničenjima svoje petogodišnje svijesti. Vjerujte, vi vrijedite. Imate pravo ne prihvatiti išta manje od ljubavi”.
Kritiziranje
Louise L. Hay pomogla je tisućama ljudi da se oslobode straha, stresa i krivnje koji ograničavaju njihove živote. Naši nas najbliži – naši roditelji ili partneri, a često i naše kolege na poslu – kritiziraju i žele nas promijeniti. Takva vrst kritike može uzrokovati duboke negativne osjećaje.
- Pogledaj se u zrcalo: vježba koja podučava kako zavoljeti sebe
- Izgovaraj afirmacije: iscijeli svoje strahove i bol
- Slijedi svoju sreću: nauči vjerovati svojem unutarnjem glasu
- Oslobodi se prošlosti: otpusti prošlost i živi sada
- Budi zahvalan: cijeni sve dobro u svome životu
- Nauči primati: prihvati što ti život nudi jer on te voli
- Iscijeli svoju budućnost: voli sebe danas i tvoje sutra bit će ti zahvalno.
