Zagrebački slastičar smislio sladoled koji ne sadrži šećer ni masnoće

Odrastao je u obitelji u kojoj su majka i baka pripremale svakojake slastice, a on je vrlo često pomagao u kuhinji. Tih mu je dana najbolje išlo lizanje posuda na kojima je ostalo još kreme. Njegovi roditelji otvorili su malu trgovinu slatkiša, a kad je došlo vrijeme da izabere zanimanje, njegova majka nije dvojila – preporučila mu je da upiše Ugostiteljsku školu, smjer Slastičar.

“Jedva sam čekao sat iz slastičarstva, a marljivo sam i skupljao i pamtio recepte. Mnoge sam naučio i tijekom prakse u poznatim zagrebačkim slastičarnicama. Tada sam se uvjerio i da kad različiti majstori peku kolač po istom receptu, on uvijek ima drukčiji okus”, kaže Mario Vujinović, dugogodišnji zagrebački slastičar iza kojeg stoji i jedan od najuspješnijih slastičarskih projekata ikad.

Naime, ovaj je Zagrepčanin osmislio proteinski sladoled koji za razliku od klasičnog, ne sadrži ni šećer ni masnoće. Proteini su zapravo prava čista sirutka, dehidrirana, to nije nikakva kemija i unutra nema nikakvih kemijskih sastojaka, uvjerit će vas Mario čim probate njegov sladoled.

Zanimljivo je kako u ovom sladoledu mogu uživati oni koji se ne žele udebljati, ali i dijabetičari koji za sebe teško pronalaze slastice. Osim njih tu su i sportaši kojima je ovaj proizvod itekako drag.

“Proteinski sladoled pun je antioksidansa, a dobar je i za kosti, kožu, kosu i nokte”, govori Mario, vlasnik Butika torti koji od nedavno svoj proteinski sladoled prodaje i na hrvatskim autocestama, točnije na odmorištima Vukova gorica i Plitvice.

Inače, Mario se educirao u brojnim školama, a pripremao je kolače i za predsjednika Busha kad je bio u posjetu Hrvatskoj. Nakon što je maturirao i postao slastičar otišao je u Montpellier, te je tri mjeseca usavršavao svoje znanje u izrađivanju slastica. Nakon povratka u rodni Zagreb, željan novih ideja, ali i novih vještina odlučio je ponovno otputovati, ovaj put u Italiju. Tamo je u Rimu učio o čokoladi i voćnom šećeru, ali i drugim malim tajnama velikih slastičara. U slastičarskim je središtima svladao umijeće izrade ukrasa od raznobojna marcipana, ali i umijeće pripremanja kolača bez aditiva, umjetnih boja i konzervansa. Svoju slastičarnicu Butik torti i slastica otvorio je 2001.

“Torte i kolače iz mog butika rado jedu i oni koji baš ne vole slastice. Uvijek ih bojim prirodnim bojama, na primjer, od cikle ili kivija, a koristio sam ih i za ukrašavanje moje rekordne torte od 29 katova. Svaki je imao drukčiji okus, što je rezultat mojih slatkih pokusa i kreacija. U pogonu mi pomaže devet slastičarki i tata koji je zadužen za dostavu on-line narudžbi. Na dan ispečemo 500 do tisuću kolača, a većina ih se radnim danom nudi u kantinama i restoranima. Ponosan sam što moje kremšnite rado jedu i u Samoboru, gradu kremšnita, a stalni kupci po kolače dolaze i iz Slovenije”, ističe Mario Vujinović i napominje da s istom strašću kao kada peče kolače svakodnevno trenira.

Još koja riječ o popularnoj slastici za ljetnih dana, ali i u drugim dobima godine. Da proteinski sladoled ima sve nutritivne vrijednosti, potvrdili su i na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Inače, treba i napomenuti kako se za sladoled kaže da je najstarija slastica na svijetu, njegova povijest temelji se na različitim pričama, a jedna kaže da su ga pripremali još Kinezi prije 3000 godina. Ipak, jedno je sigurno, ovakav sladoled poput hrvatskog proteinskog sigurno nisu tada jeli.