Indija: Kolkata, grad radosti (3)
Iz Indije: Nikola Grbin
U Kolkatu, glavni grad Zapadnog Bengala, države na istoku Indije sletjeli smo u petak poslijepodne iz Delhija. Nadajući se kako ćemo upravo u Kolkati odmoriti malo i dušu i tijelo od vreve, buke i intenzivnosti glavnog grada Indije, debelo smo se prevarili. Kolkata je grad koji prožima, a život na njezinim ulicama iscrpi i one psihički najjače.
Mnogi taj grad i dalje nazivaju njegovim starim imenom Calcutta, koja je sve do 1912. bila glavni grad britanske Indije. Zanimljivost je da je danas Kolkata jedini grad u Indiji koji ima tramvaje te je u proteklih nekoliko desetljeća u ekonomskom smislu značajno evoluirala. Ipak, količina ljudi u kombinaciji s prometom i životinjama, nije jednostavna za izdržati.
https://www.instagram.com/p/B5e5abVpNLe/
Kad smo došli u Indiju, kao uostalom i na dosadašnjim putovanjima, došli smo biti promatrači. Znali smo da nismo doma i da nema smisla uspoređivati nove svjetove s onima nama dobro poznatima. Isto tako, pazili smo da ne zapadnemo u poznatu zamku žaljenja ovdašnjih ljudi. Jednom sam davno čitajući neki putopis o Indiji pročitao kako Indijci, a posebice građani Kolkate, ne vole kad su strancima prva asocijacija na Kolkatu, siromasi i bolesni te Majka Tereza. Građani Kolkate ponose se svojim gradom, njegovim umjetničkim i kulturnim dometima, kao i statusom „veselog grada“ (Kolkata, City of Joy), slogan koji se u turističkim promotivnim materijalima veže uz Kolkatu.
Iz zračne luke do hotela došli smo Uberom, koji se i ovdje pokazao kao definitivno najisplativije prijevozno sredstvo. Za razliku od taksista koji proizvoljno lupaju cijene svojih vožnji (čim primijete da se radi o strancima, cijene su još više), Uber vam daje fiksnu cijenu, a iznimno je praktičan i zbog činjenice da vožnje jednostavno plaćate karticom. Cijene su suludo niske pa smo tako od zračne luke do našeg hotela The Peerless Inn Kolkata, što je otprilike 13 kilometara i nekih 45 minuta vožnje zbog nesnosnih gužvi, platili tek 40-tak kuna. Za razliku od Delhija, u Kolkati nas je dočekao vruć zrak i temperatura od 30 stupnjeva pa nam je klimatizirani lobi hotela vrhunski pasao. Hotel The Peerles Inn u Kolkati smo na zaista raznolikoj, kvalitetnoj i povoljnoj ponudi smještaja na platformi Booking.com, izabrali zbog njegove sjajne lokacije – u neposrednoj blizini najpoznatije ulice u Kolkati, Park street, kao i općenitih pozitivnih ocjena gostiju.
Gladni i umorni, odlučili smo da ćemo istraživanje grada ostaviti za sutra rano ujutro. Doručkovali smo u restoranu hotela i ostali ugodno iznenađeni raznolikošću ponuđene hrane. Uz lagano ispijene kave, napravili smo okvirni plan kretanja i onoga što želimo vidjeti i krenuli. Najprije smo prošetali do NewMarketa, živahnog i bučnog područja u kojem se prodaje baš sve što možete zamisliti.
Iako su nas iz prepoznatljivih žutih taksija stalno dozivali, mi smo odlučili hodati. U Kolkati ulica je život, a suživoti se podrazumijevaju – na licima ljudi nema nervoze ni ljutnje, a mnogi će vam u prolazu mahnuti, osmjehnuti se i lijepo vas pozdraviti. Također, primijetili smo da nas većina lokalnog stanovništva gleda sa znatiželjom, a mnogi su nas zaustavljali i htjeli se fotografirati s nama. To nas je iznenadilo jer smo u restoranima, muzejima i drugim mjestima redovito viđali turiste pa sebe nismo doživljavali kao egzotičnu pojavu. No, činjenica jest da na ulicama Kolkate stranaca nema puno. Zaključili smo da je to zbog toga što većina putnika u Indiju dolazi u organiziranim aranžmanima, koristeći usluge turističkih agencija pa dvoje bijelaca koji pješače po Kolkati i nisu toliko uobičajen prizor.
Uskoro smo stigli do Victoria Memoriala – raskošnog spomenika izgrađenog u čast kraljice Viktorije, nakon njezine smrti 1901. godine. Za izgled ovog monumentalnog zdanja zaslužan je britanski arhitekt William Emerson. Prekrasna građevina u cijelosti izgrađena od bijelog mramora unutar svojih zidina čuva brojne povijesne predmete i spise koji svjedoče o zanimljivim, ali često i vrlo teškim godinama britanske vlasti u Indiji. Nas su od unutrašnjosti više fascinirali ogromni i nevjerojatno uredni vrtovi koji okružuju Victoria Memorial.
Unatoč jakom suncu i velikoj vrućini, prošetali smo se zelenim kompleksom i istinski uživali. Povratak u kaotičnu gužvu ulica Kalkute nije nas pretjerano veselio, no vrlo brzo stigli smo ulaza u Indijski nacionalni muzej koji je vrvio brojnim školarcima na školskom izletu te strancima, što i ne čudi s obzirom na to da je Indijski muzej, jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija Kolkate. Osnovan 1814. godine, ovaj je muzej ujedno i najstariji i najveći muzej u Indiji. Sastoji se od šest različitih odjeljaka – za arheologiju, umjetnost, antropologiju, geologiju, zoologiju i botaniku. Mi smo ga obišli cijelog, a nismo odoljeli fotografirati se u prepoznatljivom unutrašnjem vrtu muzeja. Naš smo obilazak nastavili šetnjom do Malik Ghat Flower Marketa – ogromne tržnice cvijeća.
Ovo je mjesto unatoč teškoj prohodnosti, zaista posebno. Prodavači prodaju cvijeće svih vrsta, boja, mirisa i oblika. Sve je vrlo intenzivno, bučno, prljavo, ali istovremeno i stvarno i životno te se zaista osjećate dobro na tom mjestu. S tržnice puca pogled na još jedan prepoznatljivi znak Kolkate – Most Howrah, koji predstavlja jedno od najprometnijih mjesta u Kalkuti. Svakodnevno ga prelaze tisuće pješaka i automobila, a iako zanimljiv i tijekom dana, svakako ga se preporučuje posjetiti u večernjim satima zbog niza boja zahvaljujući kojima most zablista. Prešli smo ulicu i cjenkanjem se uspjeli izboriti za korektnu vožnju do možda najpoznatijeg odredišta u Kolkati – kuće Majke Tereze. O najpoznatijoj misionarki 20. stoljeća nagrađenoj Nobelovom nagradom za mir, kojoj se poklonio svijet, u Kolkati svi govore s velikim poštovanjem. Kuća u kojoj je živjela, radila i na kraju umrla, danas je djelomično pretvorena u muzej posvećen ovoj svetici, koju za života i nakon smrti nisu zaobišle ni određene kontroverze. Na stranu jeste li vjernik ili ateist, ovo mjesto vrijedi posjetiti. Inspirativni citati o ljubavi, prihvaćanju drugačijih, odbačenih, siromašnih i bolesnih, zaista vas tjeraju na razmišljanje o vlastitoj percepciji života i svega onoga što imamo, a što često uzimamo zdravo za gotovo.
Kraj dana ostavili smo za večeru u Peter Cat restoranu, jednom od najpoznatijih restorana u Kolkati u kojem se provjereno jede dobro. Dokaz tome je i činjenica da je u restoranu uvijek gužva te da ne primaju rezervacije pa je čekati u redu za dobiti stol ovdje, uobičajena pojava. Iako prilično popunjeno, mi smo stol uspjeli dobiti relativno brzo. Umor i glad prevarili smo jednim whiskeyjem, i to domaće, indijske proizvodnje. Blenders Pride jedan je od najpoznatijih indijskih whiskeyja i to s razlogom. Za glavno jelo odlučili smo se za specijalitet kuće – Chelo Kabab, iransko nacionalno jelo koje se sastoji od riže kuhane na pari s maslacem, mljevenim mesom sa brojnim začinima, povrćem i jajem. Na povratku do hotela, promatrali smo ulice koje su jednako bile napučene ljudima i jednako bučne baš kao i jutros kad smo njima prolazili.
Prvi put u šest dana otkako smo na putovanju, umor nas je u nedjelju očito svladao i to toliko da smo odlučili cijelo jutro provesti ne radeći ništa. Konstantna buka, gužve na ulicama, mijenjanje gradova, cjelodnevno tumaranje…, sve je to učinilo svoje pa nam je ideja opuštenog nedjeljnog jutra u kojem kavu ispijamo satima, savršeno odgovarala. Vrijeme odmora od istraživanja grada posvetili smo sebi te smo se počastili spa tretmanima i masažama koje nudi naš hotel The Peerles Inn. Osim masaže, naš je hotel opremljen iznenađujuće dobrom teretanom, no toliko ambiciozni ipak nismo bili. S obzirom na to da naša hotelska soba ima pogled na jedan od najdinamičnijih dijelova centra Kolkate koji se nalazi u neposrednoj blizini ulične šoping destinacije NewMarketa, s devetog kata okolne ulice činile su se mirnijima no inače pa smo se ponadali da je u Kolkati nedjeljom sve za barem 30 posto manje intenzivno. No, bili smo u krivu. Život ovdje teče jednakom intenzivnošću neovisno o danu i satu, a mi smo s već s prvim koracima još jednom uronili u njega.
Jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija u Kolkati je Eco Park, ogroman kompleks vrtova, zelenih površina, zabavnih sadržaja i food courtova koji se nalazi u New Townu, satelitskom gradu Kolkate koji se užurbano širi i u kojem niče sve više poslovnih zgrada i luksuznih hotela. Među imenima koja predstavljaju standard u hotelijerskom poslovanju poput Marriotta i WestIna, izgledom i uređenjem ipak odskače ITC Royal Bengal Luxury Collection Hotel koji se također nalazi u tom dijelu grada, a kojega možete pronaći i u ponudi na Booking.com gdje na fotografijama možete vidjeti koliko je prekrasan.
Prema određenim predviđanjima već do kraja ove godine Indija bi mogla preteći Veliku Britaniju i postati jedna od pet najvećih svjetskih ekonomija. Očekuje se da će bruto domaći proizvod Indije dostići 5.900 milijardi dolara do 2025. godine, a sve više svjetskih tvrtki i poznatih brendova dio svojeg poslovanja prebacuje u Indiju. U ovom dijelu grada napredak je zaista vidljiv. U blizini Eco Parka nalazi se i aerodrom, a vožnju od centra grada u kojoj smo prešli 14-tak kilometara platili smo manje od 30 kuna. Na ulazu u Eco Park dočekala nas je solidna gužva, no na kupnju ulaznice nismo dugo čekali. Ulaz smo platili točno 2 indijska rupija, odnosno 19 lipa. Ne primaju kartice, a iako je iznos ulaznice zaista smiješno mali, sve dodatne atrakcije koje park nudi plaćaju se posebno pa iznos koji možete potrošiti u parku na kraju može biti značajno veći.
Zamišljen kao urbana oaza u kojoj dominira zelenilo i u kojoj se posjetitelji Kolkate i njezini stanovnici mogu istinski odmoriti, park u čijem središtu se nalazi jezero i mali otok, otvoren je 2012. godine.
Eco park sa svojih 190 hektara površine najveći je park u cijeloj Indiji, a podijeljen je u tri tematska dijela: ekološku zonu s brojnim travnjacima i biciklističkim stazama, tematske vrtove te urbanu rekreacijsku zonu sa zabavnim sadržajima. U parku se nalaze i replike sedam svjetskih čuda, a mogu se rentati i bicikli. Sve površine su zaista čiste i svojom uređenošću Eco Park definitivno odskače od drugih dijelova grada. Minus je dosta loša i generička ponuda hrane te izostanak lijepih klupica i stolova ispred kafića na kojima možete uživati u kavi i pogledu na jezero te zalazak sunca. U parku smo proveli dosta vremena, a s obzirom da je već bilo kasno poslijepodne, zamolili smo prvog turista na kojeg smo naišli da s nama podijeli svoj mobilni internet kako bismo naručili Uber do Park street ulice.
Ne sluteći da će nam upravo ta vožnja postati jedna od zanimljivijih epizoda našeg puta u Indiju, zaputili smo se večerati u domaću filijalu Hard Rock Cafea. No, točno na polovici puta, na brzoj cesti Service Road, naš se vozač u tišini zaustavio. S obzirom da nije govorio engleski, nismo ga ništa pitali, a i sami smo vrlo brzo shvatili o čemu se radi. U vožnji mu je naime pukla guma. Ono što je i mene i Anu pritom najviše iznenadilo jest činjenica da se taj čovjek nije niti najmanje iznervirao ili naljutio. Bez ijedne izgovorene psovke, puštenog glasa ili demonstrativnog pokreta, on je iz svojeg prtljažnika odmah izvadio sve potrebno – novu gumu i alat te se bacio na posao. Mi smo stajali sa strane i trudili smo se ne smetati mu. Po završetku posla čovjek je staloženo sve vratio na svoje mjesto pa smo mogli nastaviti dalje. Nismo se mogli oteti dojmu kako bi bilo koji prosječan Hrvat u tom trenutku rigao vatru i sipao salve psovki, no to ne vrijedi za miroljubive i vesele stanovnike Kolkate.
Za sve koje zanima, Hard Rock Cafe u Kolkati izgledom i uslugom ne odskače od drugih u tom tematskom restoranskom lancu. Nudi standardna američka jela koja su izrazito zadovoljavajućeg okusa pa ako ste na proputovanju Indijom te se pritom ipak zaželite poznatih okusa comfort fooda, ovo je mjesto za vas.
Nakon večere još jednom smo prošetali sad već dobro poznatom rutom do hotela, a osim trgovaca koji vas dozivaju i nude svoje proizvode, zaustavljale su nas i brojne žene koje su nam htjele gatati i čitati sudbinu. No, mi smo ih sve glatko odbili. U mislima već smo se oprostili s Kolkatom koju napuštamo sutra rano ujutro. Razmišljajući o letu, istovremeno smo, svatko za sebe i u tišini, razmišljali kako zapravo nemamo pojma što nas tamo čeka. I ta nas je misao zabavljala.
(Nastavlja se.)
