“Dnevnik Renije Spiegel”: Zapisi “poljske Anne Frank” objavljeni nakon 77 godina
15. srpnja 1942. godine, srijeda
Zapamti ovaj dan; dobro ga zapamti. Prepričavat ćeš ga sljedećim naraštajima. Od 8 sati ujutro zatvoreni smo u geto. Sada živim tamo. Svijet je odsječen od mene, a ja sam odsječena od svijeta.
Otkriven nakon sedamdeset godina, Dnevnik Renije Spiegel već se opisuje kao klasik književnosti o holokaustu. Pisan jasnoćom i stilom koji podsjeća na Dnevnik Anne Frank, ovaj je dnevnik izvanredan svjedok ratnim strahotama, ali i života koji postoji onkraj ratnih mračnih zbivanja.
Renia je djevojka koja sanja postati pjesnikinjom. Ali, Renia je Židovka, živi u Poljskoj, a godina je 1939. Kada Rusija i Njemačka napadnu njezinu zemlju, Renijin svijet se raspada. Renija je odvojena od majke, a njezin život poprima novi oblik – bježi iz rodnoga grada Przemyśla, svjedoči nestancima drugih židovskih obitelji i, u konačnici, nastanku židovskoga geta.
Ipak, uz sve ratne strahote, Renia pronalazi i ljepotu koja se krije u poeziji i prvoj ljubavi. Ona i mladić u kojeg se zaljubila, Zygmunt, prvi put poljubili su se nekoliko sati prije nego što su Nijemci okupirali njezin grad.
Kada je u gradu otvoren geto 1942. godine, Zygmunt ju je zajedno s roditeljima pokušao sakriti na ujakovom tavanu kako bi izbjegli deportaciju u koncentracijski logor. Njezino je skrovište nacistima odao doušnik. Ubijena je 30. srpnja 1942. godine, kao i Zygmuntovi roditelji. A upravo je on taj koji u njezin dnevnik unosi posljednji, potresni zapis:
Tri hica! Tri izgubljena života! Dogodilo se sinoć u 22:30. Sudbina je odlučila oduzeti mi najdraže. Moj je život gotov. Čujem samo hice, hice… hice. Moja najdraža Renusia, posljednje poglavlje tvojega dnevnika sada je završilo.
Upornošću Renijine prve ljubavi, Zygmunta Schwartzera, dnevnik je stigao u SAD do njezine majke i sestre koje su izbjegle strahote holokausta. Izdavač kojemu su povjerile izdavanje njezina dnevnika to djelo opisuje kao „zapanjujuće svjedočanstvo o užasima rata, ali i o svakodnevnom životu koji se odvija čak i u najmračnijim vremenima“.
Dnevnik, rukom ispisan na gotovo sedamsto stranica, prepun je zapisa o Renijinu svakodnevnom životu, doživljaju rata i ratne okoline te njezine prve ljubavi. Pjesme čiji stihovi preplavljuju dnevnik svjedok su Renijina književnog dara i vrijedna su povijesna i umjetnička ostavština.
O knjizi
„U vrijeme kada je temeljni sporazum o istini postao poligon za politička previranja, a povijest novo oružje, izdanje knjige Dnevnik Renije Spiegel donosi podsjetnik na moć svjedoka prošlih događaja.“ (New York Times)
„Iznimno… Čast je čitati ove stranice i bio bi zločin kritizirati ih. Renia Spiegel bila je nevjerojatno hrabra djevojka koja je odrasla u izvanrednu mladu ženu.“ (Daily Telegraph)
„Zadivljujuće… Neprocjenjiv dodatak književnosti o holokaustu.“ (Smithsonian Magazine)
„Kao da Hitlerov smrtonosni stroj i barbarska zamisao zbog koje je ginuo njezin narod nisu uspjeli ušutkati njezin glas… Renia je pjesnikinja stvarne poezije i emocionalnog tereta, što njezinu smrt čini još tragičnijom.“ (Irish Independent)
„Sjećanja sretnih trenutaka u mračnim vremenima.“ (Times)
„Djelo koje nas uči kako se najveći zločini 20. stoljeća nisu dogodili preko noći, oni su se događali polako i bolno, a iza njihove su se kulise nalazili životi i ljubav običnih ljudi.“ (Andrew McMillan, autor zbirki Physical i Playtime)
„Istodobno razorno i zapanjujuće… nevjerojatno.“ (Stylist)
„Iznimno bolno djelo koje portretira grubu stvarnost kroz intimnu povezanost s mladom osobom.“ (Kirkus Review)
„Dirljivo i privlačno… ova epska, slojevita priča o preživljavanju predstavlja važan dokument o holokaustu.“ (Publishers Weekly)
O autorici
Renia Spiegel rođena je u istočnoj Poljskoj 1924. godine. U siječnju 1939. godine započela je s pisanjem dnevnika. U trenutku izbijanja rata, Renia i njezina sestra živjele su s bakom i djedom u gradu Przemyślu. Odvojena od majke zbog rata, nekoliko je godina živjela pod sovjetskom, a potom i nacističkom okupacijom, doživjevši stvaranje židovskoga geta. U ljeto 1942. godine Renia je bila prisiljena skrivati se kako bi izbjegla smrt strijeljanjem u getu. Nekoliko dana poslije, njezino je skrovište otkriveno i ona je ubijena. Imala je samo 18 godina.
O prevoditeljicama
Marta Dziurosz je poljska književna prevoditeljica i kustosica. Radila je kao prevoditeljica za Free Word Centre od 2015. do 2015. godine i članica je odbora Udruge prevoditelja (Translators Association). Autorica je mnogobrojnih prijevoda, a 2019. godine bila je jedna od finalistica za nagradu Jasmine.
Ana Blasiak je pjesnikinja, prevoditeljica i književna koordinatorica Europske književne mreže (European Literature Network). Prevela je više od četrdeset knjiga s engleskoga na poljski jezik i nekoliko djela fikcije i poezije s poljskoga na engleski. Uz prijevode knjiga, njezini su radovi objavljeni u Best European Fiction 2015, Asymptoteu, Guardianu, B O D Y Literatureu, Modern Poetry in Translationu i York Literary Reviewu. Ana piše poeziju na poljskom i engleskom jeziku. Radila je u muzejima i na radijskoj postaji, vodila časopise, pisala o umjetnosti, filmu i kazalištu.
