Provokativni “Buddha iz predgrađa”

Jedno od najznačajnijih proznih ostvarenja suvremene britanske književnosti, roman Buddha iz predgrađa (The Buddha of Suburbia), proslavljeni britanski pisac Hanif Kureishi objavio je 1990. godine i za njega mu je iste godine dodijeljena Nagrada Whitbread (danas Književna nagrada Costa) za najbolji romaneskni prvijenac. Roman je do danas preveden na više od dvadeset jezika, a BBC je 1993. prema tom djelu snimio uspješnu četverodijelnu TV seriju za koju je glazbu napisao David Bowie.

Glavni junak romana, ujedno i pripovjedač, Karim Amir, živi u Južnom Londonu, s majkom Engleskinjom i ocem Indijcem, gdje provodi svoje tinejdžerske dane u bezbrižnom životarenju i u neprekidnoj potrazi za pustolovinama i seksualnim otkrićima. No sve se počne mijenjati kada se njegov otac, koji je u lokalnoj zajednici počeo održavati predavanja o budizmu, popraćena vježbama joge i istočnjačkim meditacijama, previše zbliži s jednom od svojih sljedbenica, drskom i ambicioznom Evom, majkom Karimova školskog kolege Charlieja, idola svih lokalnih vršnjaka.

Ubrzo nakon rasapa na obiteljskom planu, mladi Karim, nadajući se ostvariti glumačku karijeru, ulazi u svijet buntovnih kazališnih redatelja i glumaca, punk-rock zvijezdi, glamuroznih zabava, seksualnog eksperimentiranja…

Buddha iz predgrađa na živahan, inteligentan i humorističan način tematizira rasne i klasne odnose u Britaniji sedamdesetih godina prošloga stoljeća, pritom vjerno oslikavajući bujajući svijet londonske supkulture i umjetničke scene kao i previranja u tadašnjem društvu, zbog čega se smatra jednim od najprovokativnijih i najoriginalnijih romana u suvremenoj britanskoj književnosti.

Hanif Kureishi (1954.) jedan je od najuglednijih suvremenih britanskih književnika, scenarist i filmaš kojega je časopis Times uvrstio među pedeset najvećih britanskih poslijeratnih pisaca. Njegova djela uglavnom se bave rasom, nacionalizmom, imigracijom i seksualnošću.

Osamdesetih godina nametnuo se kao dramski pisac i scenarist. Scenarij za film Moja lijepa praonica redatelja Stephena Frearsa, o homoseksualnom mladiću koji odrasta u Londonu osamdesetih, priskrbio mu je nominaciju za Oscara i nagradu za najbolji scenarij Udruženja njujorških filmskih kritičara.

Svoj drugi roman Crni album objavljuje 1995. godine, a tri godine poslije kontroverzni, pretpostavlja se poluautobiografski, roman Intima u čijem je središtu muškarac koji napušta suprugu i dva sina. Prema tom romanu snimljen je film koji je osvojio nagradu Zlatni medvjed na Berlinskom filmskom festivalu. Četvrti roman Gabrielov dar objavio je 2001., a nakon toga objavio je romane Tijelo (2003.), Imam ti nešto reći (2008.), Posljednja riječ (2014.) i Ništa (2017.).

Dodijeljena mu je francuska titula Viteza reda umjetnosti i književnosti te Orden reda Britanskoga Carstva (2008.). Godine 2010. primio je međunarodnu nagradu PEN/Pinter za spisateljsku hrabrost, koja se dodjeljuje borcima za slobodu govora.

Ulomak iz romana

„Zovem se Karim Amir i Englez sam rodom i odgojem, gotovo. Počesto me smatraju jednom neobičnom vrstom Engleza, odnosno novim sojem koji je proistekao iz dviju starih povijesti. Pa što me briga − ja Englez jesam (premda se time ne ponosim), iz predgrađa Južnog Londona i nekamo idem. Moguće je da sam baš zbog te čudnovate mješavine kontinenata i krvi, ovoga ovdje i onoga tamo, pripadanja i nepripadanja, nemiran i lako me obuzima dosada. A možda je tome razlog to što sam rođen u predgrađu. Uostalom, zbog čega istraživati neki unutarnji prostor kad je dovoljno reći da sam tražio gužvu, bilo kakvo kretanje, djelovanje i seksualnu korist koji su se mogli naći, jer stvari su bile vrlo mučne, tako spore i teške, u našoj obitelji, ni sam ne znam zašto. Iskreno govoreći, zbog svega toga bio sam potišten i spreman na sve.”