Pod razno 

10 nedjelotvornih načina zaključivanja

Ceresa.hr min read

  1. Sve ili ništa mišljenje – stvari se procjenjuju kroz apsolutne kategorije – crno-bijelo.

  2. Uopćavanja i proširivanja – generalizacije. Jedan negativni događaj doživljava se kao beskrajni obrazac nesreće.

  3. Mentalni filter – obraća se pažnja na jedan detalj (obično negativni).

  4. Doživljaj da se diskauntira pozitivno – procjenjuje se da drugi nedovoljno cijene i ne ubrajaju pozitivne kvalitete osobe.

  5. Skakanje u zaključivanje.
    a) čitanje misli – predviđa se da će drugi reagirati negativno i kada nema za to podataka
    b) predviđanje uspjeha – proizvoljno se predviđa da će stvari završiti loše ili se preokrenuti u loše.

  6. Preuveličavanje ili umanjivanje – stvari se napuhavaju i tako im se povećava dimenzija ili im se daje neprimjerena vrijednost i važnost. Tu spadaju i katastrofična razmišljanja.

  7. Čuvstveno rezoniranje – zaključuje se iz svojih osjećaja – ako ja nešto osjećam, onda jesu stvari takve.

  8. Stajališta ¨moraš, trebao bi¨. Kritiziranje ili neslaganje kroz prisilne upute.

  9. Etiketiranje – identifikacija sa propustima ili pogreškama, umjesto da se orijentira na izvor problema ili uzrok propusta i pogreške i da ga se riješi.

  10. Personalizacija, okrivljavanje i osramoćivanje – osobu se okrivljuje ili osramoćuje za nešto za što ona nije direktno odgovorna (npr. za to da se razboljela, traži razvod i sl.). Mogu se tražiti i razlozi u vanjskim dešavanjima, u sudbini, političkoj situaciji i sl., umjesto da se sagleda kako je osoba pridonijela problemu.

Osoba može primjenjivati sve navedene distorzije na sebe ili/i na druge i svog partnera.

https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=4093822280629770&id=980680875277275

 

Ako vas zanima transakcijska analiza i kako bolje razumjeti svakodnevne situacije preporučujemo da zapratite  Nada Žanko TA edukacija.

Nada Žanko rođena je 1949. godine u Zagrebu. Diplomirala je sociologiju i psihologiju pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je iz područja psihologije. 1990. godine diplomirala je transakcijsku analizu u okviru međunarodne i europske organizacije za transakcijsku analizu u Bruxellesu. Godine 1992. diplomirala je kibernetiku psihoterapije pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1992. dobila pravo predavanja i supervizije psihoterapije (TEW) u Stockholmu. 1994. godine diplomirala za učitelja “razvoja osnovnih ljudskih vrijednosti” djece i odraslih u Zürichu, a 2010. godine diplomirala za učitelja i supervizora transakcijske analize (TSTA) u Pragu. Jedan je od inicijatora registracije udruge transakcijske analize u Hrvatskoj, te bila predsjednica iste kroz tri mandata.

Autorica je dvije knjige: Intervencije u psihoterapiji (1996.) i Osnove transakcijske analize (1999.).
Dvadeset godina aktivno razvija programe koje provodi u privatnoj praksi, te surađuje s brojnim institucijama i organizacijama.

Izvela je niz programa za neprofitabilne organizacije, poput Plavog telefona i Centra za žene žrtve rata. Osnovala je Školski telefon pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa RH. Izvodila je programe sa školskom djecom u organizaciji Studijskog centra za socijalni rad pri Pravnom fakultetu u Zagrebu, te bila predavač na Akademiji dramskih umjetnosti, studij produkcije i u poslovnim školama.

Već dugi niz godina bavi se psihoterapijskim i savjetodavnim radom te poučava pojedince i grupe koristeći transakcijsku analizu (TA).