FESTIVAL PRVIH Priznajte, oduvijek je bilo tako!
Petnaesti Festival prvih, koji se u organizaciji Studija Artless održava od ponedjeljka, 2. listopada do nedjelje, 7. listopada u prostorima Centra KNAP, kao ovogodišnju temu nudi izmišljanje tradicije, a bogat tjedni program uključuje radionice, tribine, performanse, izložbe, predavanja i još mnogo toga.
Kad je izmišljanje tradicije u pitanju, navode organizatori, koristi može biti od umjetničkog i teorijskog pro(e)tresanja uvriježenih introjeciranih stavova, te iniciranja promišljanja društvenih ponašanja koji nam se, na prvi pogled, mogu činiti od stoljeća 7., a zapravo, tek su nedavno dio svakodnevne prakse određenih društvenih skupina.
Drugi je smjer autoironijski, zaigran, pa se, koristeći prigodu obljetnice Festivala prvih želi baviti i pitanjem utjecaja vlastitog djelovanja i jesu li tijekom ovih petnaest godina izmislili novum koji može postati tradicija?
Sintagma izmišljanje tradicije preuzeta je od britanskih povjesničara E.J. Hobsbawma (1917. – 2012.) i T.O. Rangera (1929. – 2015.) iz knjige istoga naslova (The Invention of Tradition) napisane 1983. godine. Prema Hobsbawmu: “Izmišljena tradicija“ označava skup praksi ritualne ili simboličke prirode, kojima u načelu upravljaju javno ili prešutno prihvaćena pravila čiji je cilj ponavljanjem usaditi određene vrijednosti, norme i ponašanja. Ponavljanje automatski implicira kontinuitet s prošlošću. Kad god je to moguće, „izmišljene tradicije“ teže uspostavi kontinuiteta s određenom herojskom prošlošću.
Program festivala nalazi se na web stranici http://www.studio-artless.hr. Svi programi su za posjetitelje besplatni.
Festival prvih pokrenuo je multimedijalni umjetnik Željko Zorica (1957. – 2013.) postavivši ga kao smotru dostignuća stvaratelja različitih umjetničkih i neumjetničkih profila. FP svake godine proglašava središnju temu. Dosadašnje teme bile su: reklamokracija, GMO i biotehnologije, dominacije, mine, društvena odgovornost kapitala, mediji i prava djeteta, besplatno obrazovanje, poslovi sa Suncem, nepoznata mjesta u hrvatskoj umjetnosti 70-ih i 80-ih, nada, društvo razočaranja, depresija, solidarnost, pravo na (po)grešku i izmišljanje tradicije.
Pokretanje Festivala prvih 2003. godine bilo je važno kako bi se otvorio prostor na javnoj sceni u zatvorenoj sredini te omogućio inicijacijski trenutak onima koji dolaze i, još važnije, da bi se prisililo/privoljelo one umjetnike i sve ostale koji su već tu da se usude napustiti profesionalno i zanatski sređene manirističke dvorce svojeg javnog istupa.
