Aljoša Bagola nakon što je doživio burnout: Naša je zadaća sebi dopustiti živjeti punim životom

Aljoša Bagola u vrijeme dok je radio u marketinškoj agenciji Pristop u Sloveniji proglašen je kreativnim direktorom desetljeća. Bio je jedan od najuspješnijih u tom poslu, bio jer više nije kreativni direktor. Prije pet godina je “pregorio” od previše posla.

Kada se nakon oporavka vratio u agenciju prvo je dao ostavku na sve vodeće funkcije u kreativnom odjelu. Sve što mu se događalo posljednjih nekoliko godina, Aljoša je zapisao u knjizi „Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke“ u prijevodu Jagne Pogačnik.

U današnje vrijeme svi su u strahu da ne pregore. Nikome nije lako. Autor u knjizi nudi savjete kako ostati normalan i zdrav uz sve pritiske kojima smo svakodnevno izloženi.

Sve to dovodi do pucanja po svim šavovima. Moramo se posvetiti više sebi, moramo voditi računa o svom zdravlju, ne smijemo probleme skrivati u sebi nego o njima govoriti.

Problem nije toliko u tome što ne znamo odvojiti privatni i poslovni život, kao to što suvremene tehnologije omogućavaju da nas poslovni život proganja kasno u noć.

Danas si neodgovoran već ako imaš jedan neodgovoreni poziv. A mi ljudi nismo stvoreni za to da budemo neprestano na raspolaganju.

Kako tvrdi Bagola, suvremene tehnologije udomaćile su nas u uvjerenju da neprestano moramo biti na raspolaganju. Umjesto da je sačuvamo, mi svoju energiju nekontrolirano razbacujemo naokolo. Zato je u pregorjelosti odmah isključio sve obavijesti na mobilnom telefonu, što njegovoj supruzi i danas stalno ide na živce.

Kad je to napravio, mogao je opet vladati svojim vremenom. Jedna od njegovih ključnih misli u knjizi kaže – prepolovimo svoju dostupnost i udvostručit ćemo svoje raspoloženje.

-Naša je zadaća sebi dopustiti živjeti punim životom. Ako ga dovoljno puta izgovorimo, “ne” postaje dopuštenje da sami sebe konačno postavimo na prvo mjesto. To ne znači da zapostavljamo druge ili zanemarujemo svoj posao, nego da ih obavljamo u normalnom opsegu jer smo konačno svjesni da se ne trebamo neprestano dokazivati. Tek kad se budemo jasno i glasno izražavali, moći će nas netko u odnosu uopće čuti, tek kad budemo poštujući sebe postavljali granice, počet će nas poštovati.

Zdravo postavljanje granica prvi je korak za uspostavljanje dobrog odnosa sa sobom. Samo ako se zauzme svatko za sebe, za svoja prava, raspoloženje i tako se odgovorno pobrine za svoj unutarnji svijet, to će se uskoro preslikati i u vanjsku sredinu.

Naravno da će s time doći strahovi, sumnje i sukobi jer smo odgojeni da moramo biti marljivi, da ne prigovaramo i da se za sve pobrinemo.

Nažalost, i živimo u svijetu načetih odnosa kojima su poštovanje, povjerenje i suradnja opljačkani, što neki iskorištavaju u svoju korist.

Loši šefovi napreduju jer jamče kratkoročne financijske uspjehe, zato što su bez empatije i kao takvi sposobni do zadnje kapljice iscijediti druge. Društvo nepovjerenja, potenciranjem strahova da nećemo preživjeti, dobiti posao, da nećemo biti kreditno sposobni…, jačaju politika, mediji i zastarjeli odgoj i obrazovanje.

S takvim utjecajima teško je razviti u cjelini neprobojni karakter. Čini nam se da se moramo neprestano štititi „izvana“ i zaboravljamo da svijet možemo promijeniti samo tako da se promijenimo „iznutra“, kaže Bagola.

-U knjizi govorim o četiri jahača pregorjelosti, a to su zahtjevi za poslušnošću, perfekcionizam, preuzimanje odgovornosti i potreba za dokazivanjem.

Perfekcionizam nastaje kao posljedica odgoja, gdje roditelji od djece neprestano zahtijevaju odličnost i uspoređivanje s drugima; preuzimanje odgovornosti koje u našem svijetu vrijedi kao junačka crta osobnosti često u biti predstavlja kompleks manje vrijednosti, a empatija koja nas inače više povezuje sa svijetom čini nas prijemčivijima za preuzimanje problema drugih i zato ranjivima.

Paradoksalno, možemo biti sretni samo ako se ne trudimo pod svaku cijenu biti sretni.

Na udaru su najčešće odgovorni, empatični, kreativni ljudi koji imaju potrebu za dokazivanjem. Krizna skupina sastoji se od mladih roditelja koji su, osim obaveza u karijeri, preopterećeni financijskim obvezama i ljudima koji žive u potrebi i siromaštvu.

Druga zabluda suvremenog svijeta je zahtjev da neprestano moramo biti sretni, ili kako to Bagola u knjizi zove, optički optimizam.

Ljudi su bića s kompleksnim emotivnim ustrojem i biti neprestano sretan je nemoguće. Zato sebi moramo dopustiti sva raspoloženja i tek tada možemo napredovati.

Ne možemo biti sretni po naredbi, ne možemo biti neprestano učinkoviti i podvrgnuti neracionalnim poslovnim ciljevima, ne možemo neprestano brinuti što će biti sutra.

Sloboda nam ne smije biti samo deset minuta kad smo na kraju dana otkačili sve što nam je tog dana bilo zadano. Zato se moramo naučiti brinuti se o sebi i postavljati granice.

Za to nam nisu potrebne magične izreke, nego samo malo zdravog razuma i riječ „ne”.