SVJETLO, TIJELO, DUŠA Staklena torza Alane Kajfež u Galeriji “Bruketa 2”

U Galeriji “Bruketa 2” na Sušaku, Strossmayerova 1, postavljena je nova izložba Light, Body and Soul Alane Kajfež, koja će se moći razgledati do 30. listopada.

“Torzo kao forma u likovnoj umjetnosti, posebice u kiparstvu, nosi u sebi od davnih dana primjer vrhunca ljepote stvaranja prirode. Čovjekovo tijelo, posebice žensko tijelo prikazuje se i modelira još od pećinskog doba, te je tokom svih faza čovjekova stvaralaštva u povijesti tijelo ili torzo bilo jedno od glavnih polja rada, modelacije, ili istraživanja u umjetnosti.

Danas uz suvremeniju tehnologiju Alana Kajfež stvara staklena torza, no još uvijek zadržava tradiciju same izrade u kontekstu stvaranja vatrom-fuzijom stakla. Sam proces „osoba-kalup-staklo-fuzija“ iako starog tradicionalnog pristupa daje nam u Alaninim radovima puno dublji koncept i priču, od same poruke koju koncept nosi do činjenice da nisu modelirani već odliveni otisci konkretnih (odabranih) ljudi iz Alanina života.

Tehnički gledano torza su stakleni kalupi, koji u svojoj transparentnosti lagano ostavljaju obrise tijela u zraku, poput staklene draperije koja obavija tijelo. Transparentnost stakla kao način likovnog izražavanja čini veliku ulogu u prikazivanju samog koncepta, u kojem se povlači pitanje ljudskog duha, svjetlosti i neke eteričnosti samog ljudskog bića. Staklo kao simbol krhkosti tog bića, krhkosti duha i tijela stoji kao kontrast koji nadvladava sirovinu betonskog postamenta iz kojeg izlazi.

Svjetlo, sjene, obrisi – nuspojava su stakla kao materije, i to ne slučajnim odabirom, kao dodatni efekt u tom duhovnom ili svjetlosnom konceptu gdje se sam rad ne ograničava u svojoj formi već zbog same transparentnosti biva oblikovan okolinom, u koju svojim obrisima i sjenama ulazi, čineći ga tim više od same trodimenzionalne forme. Forma kao takva, mogli bismo reći – prostorna instalacija, savršeno se uklapa u prostor gdje ona oblikuje prostor, i prostor nju, čineći time Alaninu skulpturu jednom od rijetkih pojava u umjetnosti gdje se prostor i forma nadopunjavaju. Glatkoća i čistoća materije samog stakla odgovara temi ženskog tijela i daje jednu nježnu konotaciju tematici, koja nadopunjava osobni dio Alaninog rada baveći se ulogom žene u suvremenom društvu. Različitosti u formi, ljepota nesavršenstva bilo forme ili materije daje jednu prirodnu čistoću bez interveniranja u model ili materijal.

Ostavljanje rubova, krakle efekt stakla, nepravilan lom svjetla; sve to čini radove puno prirodnijima i bližima kreativnom stvaralaštvu prirode kojom smo okruženi, čineći ih u obliku realnijima od nekih primjera čistog realizma kao likovnog izražaja. Kao takvi mogli bi reći da Alanin rad u obliku i konceptu iako suvremeni, odišu kvalitetom naturalizma u likovnoj umjetnosti, vrlo dobro usklađene ravnoteže forme kao materije i koncepta kojim se Alana bavi.

Uz sam koncept, kontekst u koji Alana stavlja žensko tijelo koketira s erotizmom, no samo staklo kao materijal predstavlja veliki dio duhovnog aspekta u radu, ulazak u jednu, mogli bismo reći, Edensku zonu tematike i veličanja tako prikazanog tijela kao spoj karaktera, individualnosti, oblika i svijesti koje nas oblikuju u individualne pojedince. Različitostima forme i oblika no povezani tematikom i izvedbom, s lakoćom možemo odabrati smjernicu kojom želimo krenuti prilikom razmišljanja o Alaninom radu. U tom nam smjeru autorica prezentira koncept koji sami možemo dalje graditi, pokazujući jednu kvalitetu kipara koji misli na rad, ali i kontekst rada kroz doživljaj gledatelja”, navodi Nikola Vudrag.

Alana Kajfež rođena je 21. veljače 1990. godine u Zagrebu. Nakon osnovne škole upisuje Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Maturira 2008. kao kiparski dizajner. Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti (ALU) u Zagrebu, gdje na trećoj godini dolazi u klasu prof. Stjepana Gračana na kiparskom odsjeku. Diplomira 2014. godine u klasi prof. Peruška Bogdanića na kiparskom odsjeku. Izlaže na više samostalnih i skupnih izložbi te je autorica javnih spomenika “San koralja” (Vrsar) , “Jack White” (Zagreb), “Medvjeđi ples” (Lovinac). Sudjeluje na više kiparskih i slikarskih radionica, te u uređenju urbanih vrtova (Zagreb, Samobor, Velika Gorica). Radovi joj se nalaze u privatnim i javnim kolekcijama (Zagreb, Našice, Zadar, Palmižana, Rab, Lovinac, Brčko).