Prvi put na vinilu albumi “Milost” i “Shimpoo Pimpoo” Majki i Pipsa

Od danas su u prodaji remasterirani albumi Milost i Shimpoo Pimpoo kultnih bendova Majke i Pips, chips & Videoclips. Krajem prošle godine najavljeni su reizdanjima na CD-u, no za prave kolekcionare i poklonike ovih grupa upravo će vinili predstavljati pravi glazbeni užitak. I ne samo glazbeni, već i estetski jer ovi 180 gramski vinili dolaze u posebnim bojama, bijeloj na albumu Milost i plavoj na albumu Shimpoo Pimpoo, a svaki kupac dobit će i download kod s mp3 verzijama pjesama s oba albuma. U vrijeme kad su objavljeni, 1993. (Shimpoo Pimpoo) i 1994. (Milost), malo je tko mogao povjerovati da će skoro trideset godina kasnije vinili privući toliku pažnju publike i glazbenih kritičara koji su svoje osvrte dali za reizdanja na CD-u.

“Kao potpisnici esencijalnih albuma ne samo hrvatskog rocka devedesetih, već i znatno šireg razdoblja naše popularne kulture, Majke danas s punim pravom pune stranice bilo koje imalo važnije antologije. “Razum i bezumlje” i “Razdor” – bio sam u to siguran tih već davnih devedesetih, a jednako sam siguran i danas, solidnih dva i pol desetljeća stariji – ulaze bez problema među deset (pa i manje!) najvećih i najznačajnijih hrvatskih rock albuma i to ne ponavljam kao floskulu, već kao postavljanje jasnog okvira, polazišta za priču koja nije išla nakon tih prvih albuma nužno prema dolje koliko je logički širila svoje rukavce i korigirala dosege. Jedna od bitnih, mada i počesto zaboravljenih postaja na tom putu bio je album “Milost” iz 1994.

Nastao nakon spomenutih remek-djela, kojima je Goran Bare s probranom vinkovačkom ekipom intuitivno, snagom golog, ali i samodestruktivnog dara iz ratnog slavonskog blata na pivom i opušcima posute pozornice iznio rock u svojoj bluzerski sirovoj, neuljepšanoj biti, novi je album neminovno donio pomak, samo što su takvi potezi u kaotičnom kolektivu poput Baretova benda, kad “znaš da postoji nešto, nešto što te tjera da praviš greške”, manje pitanje osmišljene konstrukcije, a više nekontrolirani impuls. Vrlo brzo omalovažavan i od strane vlastitih potpisnika, “Milost” je bio i ostao poput neželjena djeteta, kojem je tek jedna pjesma, antologijska “Ja sam budućnost”, osiguravala trajni spomen u retrospektivama i kužerskim spikama. Iz tog, kao i iz nekih više tehničkih razloga, jedini je to album iz prve faze djelovanja Majki koji nije doživio reizdanje. Do sada.

Sve navedeno u uvodnom pasusu stoji ne kao opravdanje (jer ta bi riječ bila grubo podcjenjivačka), već kao jasan ukazatelj na nužnost trajne valorizacije cjelokupnog kataloga koji je zadužio ovu kvantitetom (na mahove i kvalitetom) deficitarnu scenu, pa time i onih manje cijenjenih mu naslova. Uz to, možda produkcijski “Milost” i nije odrađen na razini koju je bend svakako zavrijedio, ali, uz sve rezerve samog Bareta, ima tu sasvim dobrih, čak odličnih pjesama koje su se, osobito, u retrospektivi, pokazale logičnom sponom između pankerske žestine te mračne gustoće ranih albuma i bluzerske ljepljivosti albuma “Vrijeme je da se krene”, s kojim su Majke, ako je dotad i bilo nečije sumnje, definitivno ušle u naš rokerski kanon.” – Toni Matošin, Soundguardian

“Prvi ulazak u studio dogodio se u jeku ratnih uzbuna, u studenom 1991., a album je završen u praskozorje jeseni 1993. “Shimpoo Pimpoo” je inaugurirao razne infantilne narko-lezbo pederske doskočice (koje će evoluirati u “Supermamu” i “Johnny Junk Polizei” na “Fredu Astaireu”), nogometne teme (poznata je “nogometna trilogija” na prva tri albuma Pipsa, a “Jug” je posveta palim Boysima) velike balade (“Gume na kotačima” će naslijediti “Malena” na albumu “Dernjava”), citiranje određenih glazbenih fraza raznih izvođača i irsko-keltske-punk motive koji će bolje biti interpretirane na “Poštaru lakog sna” (inače obradi Poguesa).”Shimpoo Pimpoo” je nervozna i neujednačena zbirka pjesama koje djeluju kao puzzle iz raznih kompleta. Pjesme djeluju kao šaka u oko svemu što je sastav okruživalo, izuzeci su “Gume na kotačima” i NK “Dinamo”, odnosno taj klub koji je u vrijeme ranih devedesetih nosio imena “HAŠK Građanski” i “Croatia”. Samo zazivanje imena “Dinamo” bila je crvena krpa vladajućoj vrhušci, tako da Pipsima nije nedostajalo “hejtera”.

Nije im nedostajalo ni fanova, s obzirom da je singl kaseta “Dinamo ja volim” dosegla prodaju u preko 20 000 primjeraka, a izdanje kasete “Shimpoo Pimpoo” se prodalo u tada respektabilnih 6000 primjeraka (CD izdanje ovog albuma je na tržište stiglo naknadno). Prvo remek-djelo benda (kao autori su potpisani pjevač Ripper, gitarist Kralja i producent albuma Denyken),pjesma “Gume na kotačima” podržat će tezu da su najveći romantičari istovremeno i najveći cinici.Prvijenac Pipsa je nastajao u kaotičnom vremenu, što će svatko moći primijetiti ako pogleda na omot kome se sve Pipsi zahvaljuju, između ostalog i Marinku Božiću, malignom medijskom mogulu, preminulom kasne 1993. i kandidatu za titulu “medijski ratni zločinac”. “Shimpoo Pimpoo” nije politički najkorektniji album, čak ni u kontekstu grubih devedesetih, više je stihova gdje je homoseksualnost zakopana u istom kontekstu s narkomanijom.

Takvo je bilo vrijeme, grdo, tužno, surovo, pogotovo za slabije i drugačije u društvenoj hijerarhiji. Omaška na omotu je ispod potpisivanja autorstva pjesme “Krumpira, gospođo” – riječ je o obradi pjesme “Justify My Love” kojoj su autori Madonna, Lenny Kravitz i Ingrid Chavez. Postoji urbana legenda po kojoj “Krumpira” nikad nije odsvirana uživo (bend u vrijeme debi-albuma nije puno nastupao), a kad su na red došle kolekcije pjesama kao što su “Dernjava”, “Fred Astaire” i “Bog”, u kontekstu autorskog sazrijevanja na daljim albumima većina pjesama sa “Shimpoo Pimpoo” je zvučala nedoraslo i nerazrađeno. Danas je vrijednost tog albuma prvenstveno povijesna, istovremeno je zrcalna slika Zagreba prve polovine devedesetih. Rata “nema”, pokušava se normalno živjeti, imati neku normalnu mladost, ali s poražavajućim rezultatima – društvo neumitno ide unatrag, vrijednosti i kontrolni mehanizmi se ruše, droge sve više ima, usred rata (kojeg “nema”) se polako inauguriraju vrijednosti kapitalističkog zapada, što se ironizira infantilnim nabrajalicama.” – Zoran Tučkar, Ravno do dna

Objava oba vinila još je jedan sjajan diskografski potez Heroja ulice i Croatia Recordsa koja je ovu godinu započela objavama na vinilu kultnih albuma grupa Šarlo akrobata, Električni orgazam i Haustor, te kompilacije Paket aranžman čime slavi 40 godina novog vala. Sjajan dizajnerski pothvat pripada grafičkom dizajneru Darku Kujundžiću koji je napravio redizajn ovih, ali i mnogih drugih kultnih albuma u izdanju Croatia Recordsa:

“Moja je zadaća vratiti taj dizajn ponovo u život i reinterpretirati ih za veći format. Rekao bih da je najteže raditi na reizdanjima iz 90-ih jer ne postoje originalne pripreme, a najjednostavnije ako su izdanja već objavljena na LP-ju iako i tada moramo posezati za nekim dizajnerskim trikovima. Kod Majki i Pipsa je bilo poprilično teško jer ne samo da nismo imali originalne pripreme već smo dizjan morali razvući i na veći format za vinil. Kod Majki nismo imali niti originalne fotografije koje su unutar omota, a za Pipse sam preko eBaya kupio strip koju je obitelj autora Andreae Pazienza dala na korištenje za prvi album. Cilj nam je uvijek isti, a to je da nova izdanja izgledaju što bolje, a nerijetko imamo i mogućnost da popravimo neke sitnice s prvih omota. Recimo, kod Pipsa je prvo izdanje objavljeno na kaseti i svaka pjesma je imala svoj identitet i s ispravkama benda dok je recimo na CD-u, čiji su redizajn radili Bruketa-Žinić, taj omot drugačiji. Mi smo se odlučili vratiti omot s kasete. Cijeli proces zna trajati i do dva mjeseca, ali se isplati kad su i bend i kupci zadovoljni.”

Vinile možete kupiti po cijeni od 149 kuna na svim prodajnim mjestima Croatia Recordsa i drugim bolje opremljenim specijaliziranim prodavaonicama vinila, kao i na webshopu Croatia Recordsa.