DAN K’O STVOREN ZA PRIJATELJSTVO Pođimo ih vidjeti zato što je četvrtak…
Dakle, jednoga jesenjeg jutra kad je vjetar otpuhao svo lišće s drveća tijekom noći i pokušavao otpuhati čak i grane, Pooh i Praščić sjedili su na zamišljenom mjestu i razmišljali.
“Evo što ja mislim”, reče Pooh. “Mislim da bismo mogli otići do Poohovog ugla i vidjeti Njara jer mu je možda vjetar srušio kuću, pa bi možda htio da mu je opet podignemo.”
“Evo što ja mislim”, reče Praščić, “mislim da bismo mogli otići vidjeti Christophera Robina, samo što on možda neće biti tamo, pa onda ne možemo.”
“Pođimo ih vidjeti sve”, reče Pooh. “Jer kad kilometrima hodaš po vjetru i nenajavljen uđeš u nečiju kuću, a on kaže: ‘Bok, Pooh, stigao si baš na vrijeme za jedan slastan zalogajčić’ a vrijeme je užine, onda ja to zovem dan k’o stvoren za prijateljstvo.”
Praščić pomisli kako bi morali imati razlog da sve obiđu, kao što je na primjer potraga za Sićuškom ili organiziciranje ekspoticije ili nešto slično čega bi se samo Pooh mogao dosjetiti.
A Pooh je, dakako, mogao.
“Znam! Pođimo ih vidjeti zato što je četvrtak”, reče, “pa ćemo svima zaželjeti sretan i veseo četvrtak. Idemo, Praščiću.”
Tao mede Pooha, Benjamin Hoff
