FOTO Volite neobične teglice za cvijeće? No, ipak pripazite prije sadnje koju ćete odabrati
Kamen, plastika, metal, keramika, terakota…, izbor materijala od kojih su napravljene posude za cvijeće zaista je velik.
No, osim udovoljavanja svojem ukusu, prije nabavke u obzir treba uzeti i kakvi su uvjeti, odnosno svjetlost, vlaga, hranjive tvari, potrebni određenoj vrsti biljke za uspješan rast.
Neke bolje uspijevaju u manjem prostoru, druge pak traže puno mjesta, a i njihova veličina utjecat će na izbor teglice.
Stoga, prije nego što počnete sa sadnjom lončanica, razmislite o veličini biljke i svog vrta, te saznajte kako se održava biljka koju namjeravate posaditi, pa tek tada krenite u potragu za posudom.
Plastične teglice su najčešće u upotrebi zbog povoljne cijene, no nisu baš dekorativne. Teško se lome, izdržljive su i dobro zadržavaju vodu što može uzrokovati truljenje korijena biljke.
No, za one sklone ovoj vrsti pretjerivanja dobar je izbor terakota. Naime, ako niste sigurni zalijevate li svoje biljke previše, posude od neglazirane terakote spas su za vaše cvijeće jer je takav materijal porozan, što znači da upija vodu te tako spriječava truljenje korijena.
Prednost terakote je njena težina, što garantira određenu stabilnost posuda od ovog materijala. Posude za cvijeće od terakote se brže suše pa se onima koji zaboravljaju zalijevati svoje biljčice ipak preporučuje nabaviti plastične ili keramičke posude.
Velika je ponuda raznovrsnih keramičkih lonaca za cvijeće. Zahvaljujući zaštitnom premazu ne gube na lijepom izgledu čak ni kad su postavljene izvan kuće.
Mana im je što su lako lomljive, te ponekad nemaju otvore za otjecanje suvišne vode što može izazvati truljenje korijena.
Postoje i metalne posude, no one se brzo zagrijavaju pa se savjetuje ne saditi u njih biljke koje nisu otporne na toplinu i isušivanje.
Dodatni dekorativni element može biti i materijal kojim se prekriva zemlja u posudi. Osim glinenih granula mogu se koristiti i kamenčići, komadići stakla, drveta, mahovina, šljunak…
Izbor posuda u trgovinama uglavnom završava na onima od prirodnih ili umjetnih materijala, premda su u ponudi već i ponešto maštovitija rješenja.
Tako cvijeće završi zasađeno u velikim keramičkim šalicama, neobično dizajniram posudama, ali po vrtovima se, što zbog recesije, a što zbog želje za originalnim rješenjima biljke znaju “nastaniti” u starim radnim cipelama, na stolicama, u kadama, u panjevima, ili pak kao nosač za posude može poslužiti čak i ruzinavi, stari bicikl, pa i zid načinjen metodom mozaika u kojem se nalaze šalice sa sukulentima.
