Aljoša Bagola, slovenski kreativni direktor desetljeća te autor uspješnice „Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke“, u svojoj novoj knjizi istražuje pitanje nedostižne, odnosno teško dostižne sreće.
Čitaonica Izbor urednika 

Je li moguće i kako živjeti sretno

Ceresa.hr min read

„Sreću, molim“ nova je knjiga autora uspješnice „Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke“ koja zadire u pitanje je li moguće i kako živjeti sretno.

Bagolin prvijenac bio je najprodavaniji naslov u Sloveniji 2020. godine, a njegovim stopama ide i „Sreću, molim“ koja je mjesecima od objavljivanja najprodavanija knjiga.

„Sreću, molim“ nova je knjiga autora uspješnice „Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke“ koja zadire u pitanje je li moguće i kako živjeti sretno.Njegova druga knjiga nastavlja ondje gdje je prethodna završila. U njoj (i s njom) pobijedio je pregorjelost, učio na koje se načine ponovno približiti zadovoljstvu, boljem misaonom nadzoru te doživljaju sreće kao onih trenutaka kojima se prepustiš cijelim svojim bićem.

Aljoša Bagola, slovenski kreativni direktor desetljeća te autor uspješnice „Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke“, u svojoj novoj knjizi istražuje pitanje nedostižne, odnosno teško dostižne sreće.

Pritom utvrđuje kako naša sreća ustvari ne ovisi o tome koliko smo uspješni u oponašanju uspjeha drugih, već, prije svega, o hrabrosti i odlučnosti da se suočimo sa svojom tamnom stranom te ju na zdrav način uklopimo u svoju cjelovitost.

Tako na lak način otkrivamo i ostvarujemo svoju jedinstvenost – svoju bit.
Zato je krenuo u lov na nju.

Postavio je zamke u svim smjerovima, naćulio uši i osluškivao. No vjetar je raspršio zvuk. Naravno! Zalijećemo li se kao ludi u sreću, naposljetku ćemo samo lutati. Želimo biti sretni, ali smo ustvari prezasićeni. Zato recept za sreću nije lov, već je potrebno dati joj vremena da u miru potraži našu adresu.

Sa slovenskog prevela Ariana Klier.

„Život je kratak, stoga pripazimo da se na kraju ne bismo osjećali kao da smo izvukli deblji kraj. Jednog ćemo dana, u hropćućoj horizontali, prosuđivati o svojoj dosljednosti – koliko smo hrabro životu gledali u oči dok nam je u lice urezivao duboke brazde, koliko noćne more nisu mogle osiromašiti naše snove, kako nismo dopustili da nam iz ruku istrgne naše najsvjetlije ciljeve. Kada si nešto zadamo, rutinom nadilazimo svoje mogućnosti. Kad planiramo, mirnije putujemo na svom putu. Kad sanjamo s namjerom, sve nenamjerno što nam život donese lakše prihvatimo i pobijedimo, a kad smo predani ciljevima, ne predajemo se lako.“