Potresan roman temeljen na istinitoj priči

Dječja mećava Melanie Benjamin roman je kojim Stilus zaključuje svoju proznu 2022.

Nakon dužeg hladnog razdoblja 12. siječnja 1888. osvanuo je prekrasan dan. Stanovnici Teritorija Dakote napokon su izašli iz kuća i dopustili djeci da se vrate u škole bez teških kaputa. Ništa nije ukazivalo na tragediju koja će se uskoro dogoditi.

No točno u vrijeme kad su djeca završavala sa školom, započela je zastrašujuća mećava. Mlade učiteljice, mahom tek nešto starije od svojih učenika, iznenada su morale donijeti tešku odluku: zadržati djecu u školama riskirajući da se smrznu kad nestane drva za grijanje ili ih poslati kući nadajući se da se neće izgubiti u oluji?

Temeljena na ispovijestima preživjelih, Dječja mećava američke spisateljice Melanie Benjamin  prati živote dviju učiteljica, sestara Raine i Gerde Olsen. Jedna od njih donijet će odluku zbog koje će postati junakinja, druga će zbog svoje biti izbačena iz zajednice…

„Dirljivo, moćno, savršeno“, Kate Quinn

Iz pogovora autorice

Kad je 12. siječnja 1888. godine počela mećava, nije bilo prethodne obavijesti. Najava vremena za taj dan nije uključivala nikakva neobična upozorenja, no čak i da jest, većina naseljenika živjela je daleko od stanica koje bi izdale upozorenja. Većina ih nije dobivala gradske novine poput Omaha Daily Bee, koje su objavljivale najave. Čak i da su dobili novine, ne bi ih mogli pročitati.

Mećave nisu bile rijetkost u preriji, naravno, posebice tijekom malenog ledenog doba. Ova se mećava razlikovala od prethodnih po tome što je jutro 12. siječnja bilo neobično ugodno, nakon duljeg razdoblja temperatura ispod ništice. Naseljenici su mogli napustiti svoje domove prvi put u nekoliko tjedana, što su i učinili. Farmeri su izveli stoku van da se razgiba, ljudi su otišli u grad po zalihe. Djeca su otišla u školu prvi put u posljednjih nekoliko dana.

Većina ih je otišla od kuće odjenuvši premalo odjeće za prerijsku zimu; šalove umjesto kaputa, tanke rupce umjesto vunenih šalova.

Mećava je pogodila središnju i istočnu Nebrasku te jugoistočnu Dakotu ‒ područja s najviše žrtava ‒ u naročito razorno vrijeme: u trenutku kada je nastava trebala završiti ili je tek završila. Zbog toga su djeca činila neobično velik dio žrtava ‒ otud i naziv, Dječja mećava…. Uzimajući u obzir doba u kojem živimo, bila sam zainteresirana i dirnuta tom tragedijom u kojoj su sudjelovali useljenici, koji su bili dobrodošli u ovu zemlju, bez kojih Amerika ne bi bila ono što je danas ‒ i koji su bili namamljeni ovamo, često potpunim lažima prerušenima u vijesti i činjenice. Također sam bila fascinirana dirljivim pričama tih mladih žena ‒ djevojaka, zapravo ‒ učiteljica koje su bile suočene s nemogućim odlukama. Neke od njih donijele su ispravne odluke ‒ a neke nisu.“

Dječja mećava temeljena je na istinitoj priči o jednoj od najsmrtonosnijih snježnih oluja u povijesti.