MARAMA S BUBAMARAMA Nova knjiga za djecu i one koji se usude to biti

Naklada Semafora predstavlja Sonju Smolec i novi hit za djecu i one koji se usude to biti: Marama s bubamarama.

U subotu, 4. studenoga u 11 sati  u knjižnici i čitaonici „Bogdan Ogrizović“ na Cvjetnom placu, Preradovićeva 5, o knjizi će govoriti urednica/nakladnica Silvija Šesto, izabrane dijelove interpretirat će Nada Mihaljević, nekoliko riječi o svojim ilustracijama u knjizi kazat će Sanja Pribić, a kao šećer na kraju je obraćanje autorice Sonje Smolec.

Uz tradicionalnu nagradnu igru, naklada Semafora omogućit će prisutnima hvatanje bubamara i marama s potpisom autorice. Torta stiže i bez najave!

Roman Sonje Smolec, već afirmirane književnice, napose za djecu i mlade, naslova Marama s bubamarama prati jednu običnu-neobičnu obitelj iz Zagreba koja biva prisiljena preseliti iz jednog dijela Zagreba (stare Trešnjevke, s kućom i vrtom) u stan u Novi Zagreb. Naravno, to preseljenje je bez obzira na to što je „samo“ preseljenje iz jednog dijela Zagreba u onaj drugi, ipak za troje djece (gimnazijalac Borna od 15 godina, dječak Damir od 7 godina i mala djevojčica Katarina od 6 godina), velika promjena puna novih izazova s kojima se mora nositi kako obitelj, tako i sama djeca.

Mala Katarina, inače djevojčica s govornom manom, sprijateljuje se s Anjom, vršnjakinjom koja je uslijed komplikacija vezanih uz jednu neurološku operaciju, ostala oštećenog vida, a za koju joj je jedina mogućnost izlječenja skupa operacija u Francuskoj.

Na temelju te međusobne simpatije dviju djevojčica s „manom“, nastaje prijateljstvo koje prerasta u zajedničko nošenje s problemima, a koji na neki način odražavaju ukupnu traumatičnost-izazovnost odrastanja, podjednako kao i samo preseljenje koje postaje inicijalna točka same promjene djece: njihovo je odrastanje, sazrijevanje i upoznavanje s vanjskim svijetom povezano s tom točkom promjene koje će autorica poput Sonje Smolec vješto povezati u koherentnu radnju s kojom će se mlađi čitatelji lako identificirati, a odrasli će svakako dobiti vrlo lucidan uvid u kompleksan svijet suvremenog urbanog odrastanja.

Sonja Smolec radnju smješta u vrlo prepoznatljiv ambijent suvremene svakodnevice koja je sve samo ne lagodna: tata radi potkvalificiran posao, mama radi na aerodromu kao dizajnerica reklama, a djeca žive u maštovitom-bajkovitom svijetu složenih odnosa (naravno, različitih slojeva, jer adolescent ima jedne potrebe, dječak osnovnoškolac druge, a djevojčica treće) u kojima je obitelj središnje vezivno tkivo, organ sam za sebe koji mora odgovarati složenim situacijama u kojima se nalaze.

Preseljenje je nužan motiv koji proizlazi iz egzistencijalnih situacija koje su, lančano, povezane opet s nedovoljno riješenim odnosima iz prijašnje generacije, a upućuje na prelijevajuće i prevladavajuće osjećaje zajedničkog integriteta i identiteta koji, barem iz dječje perspektive, predstavlja uvjet bez kojega se ne može. Bajkovita roditeljska kuća s vrtom mjesto je na koje se mentalno vraćaju, a oštro je kontrapunktirana novozagrebačkom naselju velikih zgrada u kojima zelenilo jedva održava privid veze s prirodom.

Pisana u formi brojnih dijaloga i neopterećena naracijom, ova je priča autentična slika odrastanja i promjene koja je nužna i koja predstavlja samo prvu točku u ukupnim promjenama kojima će glavni likovi (u ovom slučaju djeca) biti izloženi tijekom radnje koja se sada premješta s obiteljskog gnijezda na stvaranje dubinske emocionalno-ljudske veze i potrebe za pomaganjem onome u potrebi, u ovom slučaju Anji, četvrtom glavnom dječjem liku i njezinoj potrebi za trajnim izlječenjem, a koje nas, ne i nužno, ali svakako navodi na to da će rasplet ujedno biti ljekovit kako za samu Anju, tako i za Katarinu, ali i za ostalu djecu – ona će asimilirati i ove vrlo složene sadržaje i nekako ih prilagoditi samima sebi, postat će otpornija, jača, spremnija za suočavanje sa životom, ma kakav bio.

Roman ispisan jezikom koji odiše svježinom i koji mladom čitatelju odašilje poruke o odrastanju koje nije nimalo lako (adolescentski problemi, obiteljski odnosi, odnosi braće i sestara, odnosi s prijateljicama) tako postaje još jedna točka domaće književnosti namijenjene mlađim čitateljima koji ima potencijal oblikotvorne literature bez zapadanja u patetiku i bez izbjegavanja tzv. odraslih i teških tema na način razumljiv i čitateljima koji tek po prvi put ulaze u svijet književnosti, ali i jedna vrsta literature koja će svakako pomoći samim roditeljima da se nose sa složenošću obiteljskih odnosa. Sonja Smolec je autorica koja jamči upravo to: pravo književno iskustvo uz zanatsku vještinu pisanja još su jedan važan trenutak domaće književnosti za djecu i mlade, a za koju bez imalo ustručavanja možemo u ovome trenutku reći da predstavlja zacijelo i ponajbolji, a moguće i najčitaniji žanr književnosti u nas uopće, piše tako Milan Zagorec.

Sonja Smolec rođena je 1953. godine u Puli. Od 1956. do 1985. živi u Zagrebu gdje se i školovala. Danas živi u Velikoj Gorici. Osim priča i romana za djecu i mlade, te romana za odrasle piše i poeziju. Povremeno za HRT piše Priče za laku noć.

Mnoge priče i pjesme objavljene su u domaćim i međunarodnim časopisima i zbirkama poezije. Većina objavljenih knjiga za djecu nominirana je za nagradu Grigor Vitez. Neke od priča i pjesama za odrasle su i osvojile nagrade na nekim natječajima. Dobitnik je prestižne međunarodne nagrade za najbolju kratku priču, do 100 riječi, napisanu na engleskom jeziku, koju je osvojila na natječaju Museo de la Palabra, Quero, Španjoska, koji podupire fondacija Cesar Egido Serano.

Godine 2012., od Udruge 50+, nominirana za nagradu grada Velika Gorica.

Knjige za djecu koje je napisala su: Tajna ima krila, Kamen Tvrtko, Kineski zvončići, Der Stein Hartwig – prijevod knjige Kamen Tvrtko, na njemački, Djevojčica s ružičastim naočalama objavljena je i na engleskom pod naslovom The Girl with Pink Glasses, Halo, Zemlja zove Snježanu!, Moja sestra Sarah, Moja polovica Mjeseca, Prva klupa do prozora, i Marama s bubamarama. Uskoro iz tiska izlazi i slikovnica Klepetan i Malena.