FOTO Hrvatski ronioci na Himalaji pripremaju se za “rekord u visinama i dubinama”

Peteročlana ekipa hrvatske ekspedicije Himalaya 2017 danas se spustila u grad Pokhara, Nepal, nakon uspješno odrađene prve etape ekspedicije koja je imala za zadatak aklimatizirati ronioce na uvjete smanjenog kisika.

Posljednjih tjedan dana proveli su u Annapurna nacionalnom parku na visinama do 4500 metara, te se upravo spremaju za putovanje do sjevernog dijela Annapurna gorja, gdje će ronioci Lidija Lijić, svjetska i europska prvakinja i Vitomir Maričić, hrvatski ekstremni sportaš, oboje hrvatski reprezentativci u ronjenju na dah, pokušati postaviti rekord za najviši zaron na dah na svijetu.

• Bilo je super biti ponovo na Himalaji, odradili smo dobro aklimatizacijski dio, vrijeme je bilo odlično i išlo nam uglavnom na ruku te se nadam da će nas i dalje poslužiti. Planine su tako čarobne i cijeli je put obilježen predivnim vidicima. Uspon me dosta iscrpio pa će mi dobro doći dan pauze da se rekuperam, a sutra svakako idemo dalje. Na 4200 metara je bilo poprilično hladno i smrznuto, tako da me malo brine temperatura koja će nas dočekati na preko 5000 i kako ćemo se ubaciti u naša odijela i iz njih bez da riskiramo smrzavanje, kaže Lidija Lijić.

Zbog izrazito neprohodnih cesta do regije u kojem je planirano jezero, još je neizvjesno na koji će način ekipa stići na željenu lokaciju, otvorenost te trase mijenja se dnevno ovisno o kišama i prohodna je isključivo 4×4 terencima.

• Priželjkivani raspored nam se nešto izmijenio, međutim imamo plan B i C, naravno. Kod ovakvih projekata treba biti fleksibilan i još uvijek smo na dobrom putu, vrijeme izgleda stabilno te imamo još dovoljno dana da ostvarimo rezultat.

Drago mi je da su svi solidno podnijeli napore i visinu do sad, to znači da će sve ići lakše na dan D, gdje će biti manje naporan teren, ali i visine iznad 5000 metara.

Zaron me trenutno najmanje brine, najvažnije je da svi dođu sebi i budu zdravi te da sigurno stignemo do jezera koje smo originalno planirali. Tamo ne sumnjam u dobar rezultat, nada se Vitomir Maričić.

Osim klasičnih simptoma i „boljki“ ekstremnih visina, jedna od zdravstvenih briga za sada je vjerojatno istegnuće tetive i prehlada Vladimira Šoića, službenog videografa ekspedicije te bolno grlo i prehlada Lidije Lijić, što će rezultirati danom pauze u Pokhari.

• Tijekom uspona redovno su kontrolirani osnovni vitalni parametri svih članova ekspedicije te je očekivano došlo do pada saturacije kisika i manjih problema iznad 3000 mnv. Znakova AMS-a, osim glavobolja i pojačanog umora nije bilo. Iznenadile su me velike razlike jutarnjih i večernjih temperatura od 25 i više stupnjeva, te je bilo u nekim dijelovima izrazito naporno, ali vrijedi vidjeti i probati, jer u tom naporu čovjek uspije malo i provesti vrijeme sa sobom, kaže Viktor Ivaniš, liječnik ekspedicije.

Himalaja pruža fantastične vidike i prilike za snimanje i fotografiju, međutim to je još jedan dodatan problem s kojim se treba pozabaviti u prvom redu tandem Šoić-Maričić, koji planiraju iz ovoga izvući set foto materijala i dva kraća dokumentarca. S obzirom na teren, vremenske uvjete, mogućnost i dostupnost struje i svjetla i samu činjenicu da je sve na visini teže nego inače, ovo će možda biti njihova najteža produkcija do sad.

• Prizori koji se pružaju na putu prema vrhu fascinantni su i šteta ih je ne zabilježiti fotoaparatom jednom kada se pruži prilika. Međutim, nedostatak kisika na tim visinama predstavlja realan problem čak i pri obavljanju bazičnih funkcija poput hodanja i kretanja kroz prostor. U takvim okolnostima stvarno je teško fokusirati se na korištenje foto opreme, namještanja kadra, kompozicije. Jedino što te u takvom trenutku tjera je ideja da je to možda jedina prilika da se zabilježi trenutak i da slijedeće možda više neće biti, napominje Vladimir Šoić.