Vama nerješiv problem nije nerješiv i za ekipu Potrošačkoga koda

S dolaskom jeseni na male se ekrane vratila i omiljena emisija brojnih gledatelja Hrvatske radiotelevizije Potrošački kod, koja se godinama bori za prava građana.

Naime, i u dvanaestoj sezoni emitiranja ta je emisija produžena ruka gledatelja kojima pokušava pomoći u rješavanju problema koji su za njih nerješivi – ali nisu nerješivi za ekipu Potrošačkoga koda. U razgovoru s članovima redakcije otkrivamo kako nastaje emisija koju mjesečno gleda približno pola milijuna gledatelja. 

„Nije lako stati prvi put u životu pred kameru i ispričati svoj problem, pa nam je najveći izazov nagovoriti ljude da se odluče na javni istup. S druge strane, ima i onih koji ne očekuju rješenje svojega problema, nego se jave da bi ispričali svoje iskustvo i upozorili druge na oprez”, otkriva novinarka Potrošačkoga koda Ivana Alfier. Novinari se u potpunosti predaju temi i istraživanju kako bi pomogli gledateljima u nevolji. „U šali kažem da je moj telefonski broj javni servis – zovite me, pa ćemo zajedno tražiti odgovore. Naravno, ljudi se čude kad ih pitam žele li se snimati ili bi ostali anonimni. Jer čemu priča ako za nju znam ja i onaj tko ima taj problem? Ljudi danas zaboravljaju da svojim primjerom mogu pomoći još nekomu, informirati koga o tome kako treba napisati prigovor i u kojemu roku te, što je najvažnije, koji argument treba upotrijebiti kako bi se riješio problem”, navodi reporterka Ivanka Bukulin.

Nakon što je ostvaren prvi kontakt, novinari te redakcije kreću u akciju prikupljanja podataka o temi koju istražuju. Nerijetko gledatelji koji ih zovu misle da iza Potrošačkoga koda stoji tim stručnjaka ili pravnika koji može riješiti njihove često složene i osjetljive životne priče, ali to nije tako. „Sve je na nama novinarima i na našemu novinarskom iskustvu i znanju. Pomalo smo i pravnici i ekonomisti i psiholozi, ali na prvome mjestu novinari, pa je najvažnije svaku informaciju provjeriti i dopustiti i drugoj strani da kaže svoje mišljenje. Katkad treba biti i dosadno uporan jer ima institucija, ministarstava i služba koje su jednostavno odlučile da neće davati izjave”, dodaje Ivana Alfier.

U pokušaju pronalaženja odgovora na važna pitanja za život hrvatskih građana predani novinari redakcije Potrošačkoga koda često nailaze na zidove u komunikaciji s različitim subjektima kojima se obrate u vezi s problemima i upitima građana. Riječ je o većini institucija: bankama, državnoj administraciji, inspekcijama, ministarstvima, privatnim tvrtkama.

„Većina njih doživljava nas kao uljeze s kojima ne žele imati posla. Često ih ne zanimaju naša pitanja i obično nam šalju tipske nejasne i nečitke odgovore. Meni uistinu nije jasno kako njima nije stalo da se neki problem riješi – ako su pogriješili, trebaju priznati pogrešku i ispraviti je. Većini njih nedostaje crta ljudskosti. Ušuškani su u svoje udobne fotelje i zanima ih samo da u njima ostanu što duže”, kaže nam glavna urednica emisije Sanja Smiljanić.

Nesuradnja institucija dovodi do poteškoća u istraživanju i obradi tema te to otežava rad ekipe Potrošačkoga koda i pronalaženje pravih odgovora na pitanja građana. Često je jako teško pronaći relevantne informacije koje bi rasvijetlile priču, a najčešće se tek na terenu dozna pravo stanje stvari.

„Treba okrenuti mnogo brojeva da bi netko uopće razgovarao s vama o nekoj temi. Najviše nam muke stvaraju oni koji ne žele stati pred kameru i ispričati svoju stranu priče, nego se skrivaju iza šturih priopćenja. Katkad se utroše sati na nagovaranje sugovornika da ispriča svoju priču pred kamerom. Mnogi bi htjeli da im riješimo probleme, ali ne žele javno istupiti. Nažalost, katkad ni nagovaranje ne pomaže i tada ostajemo bez izvrsnih priča koje nikad neće ugledati svjetlo dana. Razumijem i takve gledatelje, ali mi doista bude žao što im tada ne mogu pomoći. Potrošački kod bori se za prava maloga čovjeka. Da nema nas, mnoge priče ne bi došle u javnost, mnogi bi problemi prošli nezapaženo. Upravo u tome leži čar rada za ovu emisiju i to je ono što me pokreće. Volim istjerivati pravdu, jako me pogađa društvena nepravda – posebno nekorektno postupanje velikih tvrtka prema običnim građanima koji nemaju ni moć ni sredstva za borbu s njima”, otkriva nam Danijela Moretić, perspektivna mlada novinarka koja je prije tri godine postala dio uigrane redakcije Potrošačkoga koda.

Kad ništa ne uspijeva, tad predani novinari izvlače asove iz rukava kako bi došli do relevantnih informacija. „Posebno je zanimljiva jedna kemijska olovka koju imamo u redakciji. Ona, naravno, služi za pisanje, ali kad se pritisne njezin gornji dio, oko na vrhu – ona snima! Tajnim snimanjem ne služimo se često, no katkad je i to metoda koju primjenjujemo”, priča nam Andreja Šep, novinarka koja je za ovu emisiju počela raditi prije pet godina kad je urednica emisije Sanja Smiljanić primijetila njezino zanimanje za istraživačke priče.

„Pitala me jesam li zainteresirana za suradnju. Ja sam, naravno, prihvatila ponudu i tako je počeo moj rad za emisiju. Najčešće obrađujem teme s područja stanogradnje, autoindustrije, istraživanja povezana s kvalitetom hrane, nedostacima na proizvodima, zdravstvom. Za motivaciju mi ne treba mnogo – dovoljan je jedan telefonski razgovor s potrošačem koji ima problem”, kaže Andreja, koja je među kolegama poznata po vječno nasmijanomu licu.

U istraživanju priče novinari se vode načelom da treba iznijeti priče svih upletenih strana – najčešće je riječ o dvjema sukobljenim stranama, potrošačima koji imaju pritužbe na neku uslugu ili prozvod te pružateljima usluga ili proizvođačima. Tad te dvije strane iznose svoje argumente.

„Jednom sam se prilikom iznenadio jer je tvrtka odmah priznala pogrešku i nije niti pokušala poreći svoju odgovornost. Nakon toga ostao je samo spor oko iznosa štete. Mislim da ne bi mnogo tvrtki tako reagiralo i to me je ugodno iznenadilo. Također, ugodno me je iznenadila rekacija gledateljice koja nam se javila nakon emitiranja priloga. Ponudila je pomoć ženi kojoj je muž u vrlo teškomu zdravstvenom stanju, a zbog jamstva za kredit prijatelju upao je u ogromne dugove. Takve me stvari ugodno iznenade jer kad iz tjedna u tjedan radiš priloge koji se odnose na probleme kakvima se Potrošački kod bavi, dobiješ osjećaj da je svijet oko nas potpuno negativan i onda je svaka topla ljudska reakcija svojevrsno iznenađenje”, priča nam Andrej Rašljanin, jedini muškarac u ženskoj redakciji. Tu je od veljače 2016. godine, kad je na Hrvatsku radioteleviziju došao na stručno usavršavanje. Prvi mu je prilog bio o problemima građana s išaranim uličnim pročeljima na stambenim zgradama. Tako je počela uspješna suradnja koja još uvijek traje.

Tijekom godina redakcija Potrošačkoga koda susrela se s brojnim potresnim pričama od kojih mnoge pamte i danas. „Često ljudi, kad me sretnu, prepričavaju slučajeve iz naših priloga i kažu: ‘Hvala vam što ste nas na to upozorili kako se to nama ne bi dogodilo.’ Najosjetljivija sam na naše umirovljenike, koji su, nažalost, najčešće žrtve prijevara. Posebno nas je dirnuo poziv susjeda bake Ane Škorić, koju su prevarili akviziteri električne energije. Naime, osim jedne žarulje, ona i suprug imaju još samo radio, koji im je skraćivao teške dane. Akviziteri dolaze i nude jeftiniju struju. Ne znajući što potpisuje, baka Ana sklapa ugovor s dva distributera struje i stižu joj dvije uplatnice. Kako nije imala novca da plati dvama distributerima struje, poslana joj je ovrha. Distributeri nakon upita Potrošačkoga koda raskidaju ugovor s bakom Anom bez naplate penala. Mnogi gledatelji reagirali su na ovu priču i financijski pomogli da se nastali dug ovrhe podmiri.

Također me se posebno dojmila i priča o mladoj obitelj Vurnek, koja ima sudsku presudu u kojoj stoji da im je u stanu koji su kupili od Zagrebačkoga holdinga zbog loše gradnje ugroženo zdravlje. Tužno je gledati tu mladu obitelj koja se razboljela u tome stanu, a druga se strana i dalje s njima spori. Ponosna sam na to što je ekipi Potrošačkoga koda stalo do svakoga našeg gledatelja ili građanina”, emotivno nam otkriva urednica emisije Sanja Smiljanić.

Jedna od zapaženijih priča bila je i ona povezna s problemom zadužnica. Naime, ekipa Potrošačkoga koda upozorena je na njega kad su joj se javili umirovljenici iz Velike Gorice koje je uplašila i neugodno iznenadila omotnica sa zadužnicom. Njima nepoznato društvo teretilo ih je za dug za koji oni nisu znali da postoji. Nakon toga na adrese mnogih građana stigla je obavijest o aktiviranju zadužnica. Riječ je bila o agenciji Adria-Consultig, u kojoj su tvrdili da imaju bjanko zadužnice koje dužnici moraju otkupiti za 200 kuna i da će tada dužnicima vratiti zadužnice. Nakon što su angažirali odvjetnike te su oni proučili ovaj slučaj, savjetovali su građanima da ne plate dug sve dok im druga strana ne pokaže dokaz da on postoji.

Tu je i priča o poslovima u Njemačkoj, u kojoj mnogi naši građani rade na gradilištima. Desetak radnika koji su u Njemačkoj radili preko tvrtke Kranos iz Krapine, koja im na kraju nije isplatila plaće, u traženju pomoći javilo se ekipi Potrošačkoga koda. Doznali su da je sporna tvrtka promijenila ime u Kranos mont i preselila se u Varaždin. Na njihove upite nije odgovarala. Oštećeni su radnici protiv neodgovorne tvrtke pokrenuli sudski spor. Buduće radnike u inozemstvu upozorili su da budu oprezni pri sklapanju ugovora za rad u inozemstvu te da se, nastane li problem, mogu javiti Njemačkomu saveznom sindikatu. Od početka godine za pomoć im se obratilo više od dvije i pol tisuće radnika.

U priči o Potrošačkome kodu nameće se i tema potrošačke osviještenosti građana Hrvatske i njihove upoznatosti sa svojim pravima. Urednica emisije Sanja Smiljanić priznaje nam kako su naši građani osviješteni potrošači koji se znaju izboriti za svoja prava, nisu u strahu tražiti da im trgovac ili neka institucija osigura novi ispravan proizvod ili isplati odštetu, no, nažalost, još uvijek nemaju ista prava kao u nekim drugim zemljama poput starih članica Europske Unije ili Sjedinjenih Američkih Država. Kao primjer navode hranu. Prije svih analiza koje se rade posljednjih godinu dana, ekipa Potrošačkoga koda uspoređivala je proizvode kupljenje u Njemačkoj i Hrvatskoj i već prije četiri godine upozoravala na to da postoji razlika u kvaliteti.

Potrošači često pitaju zašto ne mogu vratiti robu koju su kupili i za nju dobiti svoj novac kao u Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, to kod nas još uvijek ovisi isključivo o volji trgovca koji bi trebali shvatiti da je riječ o jedinstvenome tržištu i da stvaranjem potrošača prvoga i drugoga reda sami sebi rade štetu.

Početak i kraj ove priče ipak su novinari Potrošačkoga koda i gledatelji. Svojim pričama novinari pomažu građanima s kojima ostaju u kontaktu i nakon emisija.

„Zahvaljuju nam, naravno, čujemo se i čestitamo blagdane jedni drugima. Mi ulazimo u njihove domove, cijela televizijska ekipa s opremom, to za njih nije svakodnevna situacija, pa nas teško zaboravljaju. Nekako su zahtjevniji ti prilozi s građanima jer svaka napisana i izgovorena riječ o njima ima veću težinu – u pitanju je njihov život, često i sudbina njihove obitelji, pa je i odgovornost veća. Najviše se ljute kad ne popijemo sok ili kavu koju su nam pripremili dok snimamo izjavu jer se žurimo na drugu lokaciju – uvijek smo ograničeni terminom snimanja”, dodaje Ivana Alfier.