Tim liječnika usporedio “Uvod u anatomiju” sa stvarnošću. Evo koje su razlike

Ako ste pogledali baš svaku epizodu Uvoda u anatomiju, možda ste pomislili da ste postali medicinski ekspert ili barem da znate sve o bolnicama.

Ali prije nego što ujurite u bolnicu i počnete naređivati liječnicima i medicinskom osoblju, zastanite na trenutak jer – kakvog li iznenađenja – TV verzija ne podudara se sa stvarnošću i to ne samo u onom dijelu da doktori ne izgledaju kao McDreamy.

Prema studijama objavljenim u časopisima Trauma Surgery i Acute Care, gledatelji koji prate ovakve serije mogu početi nerealno doživljavati svakodnevne događaje i aktivnosti koje su povezane s pacijentima i osobljem u njihovim lokalnim bolnicama.

Liječnici ističu kako se velika pažnja polaže na to da pacijenti budu zadovoljni kvalitetom usluge, ali kad se očekivanja baziraju na serijama pacijenti su frustrirani, a ništa bolje nije ni medicinarima.

Tim s Hitne iz St. Joseph’s Hospital i Medical Center u Phoenixu pogledali su 269 epizoda, zabilježili iskustva 290 fiktivnih pacijenata koji su posjetili Seattle Grace/Grey Sloan Memorial Hospital i zabilježili razne podatke, počevši od demografije, primanja pacijenata, dužinu boravka u bolnici, ozbiljnost ozljeda i ishod. Potom su ih usporedili sa stvarnošću i otkrili sljedeće:

1- Televizijska verzija bolničkog života je dramatičnija i ujedno glamuroznija, no tko ni od gledatelja i želio da je drukčije kad se radi o zabavi i eskapizmu na kraju dana.

2-Fiktivni pacijenti su mlađi od stvarnih. U prosjeku imaju 34 godine u odnosu na prosjek od 41 godine i češće su ženskog spola nego u realnosti (40 prema 30 posto). Čini se da je zanimljivije gledati mlađu ženu koja je progutala bombu (da, to je stvarni scenarij) nego sredovječnog muškarca u istoj situaciji.

3-Vrijeme oporavka u showu je rapidno brzo. Teško ozlijeđeni napuštaju bolnicu u roku od manje od 7 dana u odnosu na 20 posto takvih slučajeva u stvarnosti. No, i stopa smrtnosti u seriji je veća – 22 naprema 7 posto.

4-Američke televizijske medicinske drame priče baziraju na slučajevima o rijetkim bolestima, neobičnostima vezanima uz obično, nesrećama s puno žrtava, uvrnutim ozlijedama.

Unatoč navedenom, nije sve krivo u Uvodu u anatomiju. Dr. Weinberg, koji je bio na čelu tima, iako prije ovog zadatka nije gledao seriju, priznaje da u njoj ima istine jer producenti unajmljuju ljude iz struke kao bi postigli realističnost.