Zašto je normalno reći kad te boli zub, a nelagodno reći da se osjećaš tužno?

„Kade te boli, moraš reći“, poruka je filma „Pričamo o mentalnom zdravlju, 1. dio“ koji je nastao u suradnji Grada Zagreba i udruge BoliMe povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja.

Riječ je o prvom u nizu od šest videa koji će se objavljivati svaki tjedan i donositi razgovore sa stručnjacima na jedan razumljiv i zanimljiv način. U prvom videu glumac Adrian Pezdirc razgovara s Mihaelom Kozinom, spec. psihologom i psihoterapeutom o pozitivnim i negativnim osjećajima, očekivanjima i predrasudama s kojima se svi susrećemo kada je u pitanju mentalno zdravlje. Film odgovara na pitanje – Zašto je normalno reći kada te boli zub, ali je nelagodno reći da se osjećaš tužno?

Po podacima Svjetske zdravstvene organizacije depresija će do 2020. godine postati druga najzastupljenija bolest u svijetu, stoga treba vrlo ozbiljno shvatiti važnost mentalnog zdravlja te na vrijeme prepoznati prve simptome bolesti kako bi se depresija ili bilo koja druga mentalna bolest mogla spriječiti na vrijeme.

Mladi su danas iznimno osjetljiva skupina koja je sve češće izložena različitim stresovima i strahovima s kojima ne znaju kako upravljati. Upravo o tim temama, ali i načinima na koji odrasli, prije svega institucije, mogu prepoznati spomenute probleme govorit će stručnjaci na okruglom stolu „Mentalno zdravlje mladih – Teen blues“, 12. listopada u 11 sati u Centru za zdravlje mladih.

S mladima je potrebno razgovarati, razumjeti ih, ali i obraćati im se na način koji je njima najbliži, često  su to upravo situacije iz njihovog svakodnevnog života. Teatar Tirena je iskoristio jednu takvu situaciju u kojoj prikazuje dvoje mladih ljudi koji se nalaze na životnim prekretnicama i ne znaju kako dalje.

Zahvaljujući projektu „Osjećam“ u organizaciji Grada Zagreba i udruge BoliMe ova predstava, namijenjena upravo srednjoškolcima, održat će se u Maloj sceni s ciljem edukacije mladih o važnosti razgovora o vlastitim emocijama.

„Mi odrasli trebali bi biti primjer mladima, no kako će mladi otvoreno razgovarati o emocijama, ako ih i mi sami često potiskujemo i ispod glasa govorimo o njima.

Treba jasno komunicirati kako je društveno prihvatljivo osjećati se tužno, anksiozno ili pod stresom, sve te emocije sastavni su dio života.

Ipak, ako u jednom trenutku osjećamo teret zbog tih emocija, potrebno je odmah potražiti pomoć“, istaknuo je dr. sc. Vjekoslav Jeleč, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo Grada Zagreba, na što se nadovezala Ivana Portolan Pajić, dr. med., zamjenica pročelnika Gradskog ureda za zdravstvo:

„Grad Zagreb je osigurao mjesto na kojem mladi mogu potražiti pomoć, a to je Centar za zdravlje mladih u Heinzlovoj ulici i ovim putem pozivamo sve mlade, ali i njihove roditelje da dođu u naš centar i bez straha zatraže pomoć.“

Prema istraživanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu čak 30 % mladih Zagrepčana je izjavilo kako se osjećaju anksiozno, njih 20 % ima simptome depresije i stresa, a čak 14 % je jednom u životu razmišljalo o samoubojstvu.

Zabrinjavajući rezultati istraživanja ukazuju na to da je svaka četvrta mlada osoba depresivna, što je bila polazišna točka u raspravu kako riješiti ovaj problem, prepoznati simptome u što ranijem stadiju i pomoći mladima da artikuliraju svoje osjećaje te zatraže pomoć otvoreno i bez straha.

„Istraživanje koje je nedavno proveo Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet na 5.000 učenika u Zagrebu pokazalo je da su mladi vrlo anksiozni, čak 10 % više nego prije par godina kada se slično istraživanje provodilo, tada je 20 % mladih bilo anksiozno, a danas je njih 30 %. Smatram da je razlog tome odsutnost, manjak komunikacije s roditeljima, nepovezanost sa školom i društvom općenito. Vrtići i škole bi trebala biti mjesta s kojima su mladi povezani, na nažalost to često nije tako. Problem otuđenja je po mojem mišljenju najveći uzrok depresivnosti kod mladih ljudi“ izjavila je doc. dr.sc. Miranda Novak, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu.

Zašto čak 60 % mladih ne voli ići u školu, pokušao je objasniti Mihael Kozina, dipl. psiholog i psihoterapeut iz V. gimnazije u Zagrebu: „Škole danas zaboravljaju da djeca nisu samo učenici, već cjelovite osobe koje imaju različite interese, ali i strahove te žive u različitim okruženjima. Škola više nije mjesto na kojem se dobivaju informacije, one se danas mogu dobiti bilo gdje i to vrlo brzo. Škole bi se danas trebale više baviti odnosima, mentorstvom, točnijem vodstvom mladih ljudi. Profesori bi trebali biti mentori koji će učenike voditi kroz šumu informacija i s njima raspravljati, razumjeti ih, biti blizu njih, saslušati ih i svakako savjetovati.“

„Vrlo je bitno da se intervencije provode u školama, da u njima sudjeluju i stručnjaci i učenici kao mentori. Smatram kako najgora stvar koja se može dogoditi u školi nije loša ocjena, već činjenica da je dijete neprihvaćeno. Nažalost vršnjačko nasilje je sve češća pojava u školama. Važno je pričati o svemu tome, napraviti institucijski okvir za rješavanje i destigmatizirati sve probleme kako bi mladi koji su imali primjerice iskustava sa zlostavljanjem u školama mogli o tome otvoreno pričati bez srama te na taj način pomoći svojim vršnjacima“, rekla je prof. dr. sc. Danijela Štimac Grbić, dr.med., voditeljica Odjela za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti HZJZ-a.

„Zakazali smo svi – roditelji, sustav zdravstva i školstva. Nije dovoljno samo pričati, treba i slušati. Djeca su danas pod ogromnim stresom i pritiskom jer ih zajednica uvjerava kako moraju imati prosjek ocjena 5.00 ili u suprotnom neće uspjeti u životu, upisati srednju školu, fakultete i slično. Svi se moramo educirati u radu s mladima i prestati im nametati nemoguća očekivanja.“, naglasila je Mirjana Orban, dr.med., spec. psihijatar, voditeljica Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, NZJZ „Dr. Andrija Štampar“.

Zrinka Ćavar, dr.med., spec. psihijatar, voditeljica Odjela za mentalno zdravlje djece i mladih NZJZ „Dr. Andrija Štampar“ objasnila je u kojim situacijama djeca najčešće dolaze u Centar za zdravlje mladih: „Djeca nam često dolaze kada su u situaciji velikih promjena, npr. prelazak u viši razred, odlazak u srednju školu ili fakultete. Djeca koja imaju poremećaje kroz duže vrijeme posežu za mehanizmima koji su vrlo opasni, a to su samoozljeđivanje, alkohol i droga, a sve kako bi potisnuli svoje osjećaje, anksioznost ili depresivna stanja. Vrlo je važno prepoznati simptome na vrijeme.“

„Pozvala bih sve roditelje, profesore i same mlade u Gradu Zagrebu da se obrate za pomoć Centru za zdravlje mladih u Heinzlovoj 62 a. Ovdje mogu doći bez uputnice i bez straha potražiti pomoć.“, istaknula je doktorica Ivana Portolan Pajić, dr. med., zamjenica pročelnika Gradskog ureda za zdravstvo.