Riječi utjehe: Što učiniti kad netko pati? Kako možete pomoći?

Riječi su velika moć, no još veća odgovornost. Njima možemo izraziti ljubav, sreću, potporu, pažnju, ljutnju, ali i namjerno povrijediti nekoga. Snažnije su nego što mnogi misle te je možda to razlog brojnim greškama u komunikaciji te posvemašnjem otuđivanju.

Ljudima je ponekad najteže izraziti suosjećanje. Što učiniti kada bliska osoba pati?

Svjedoci smo svakodnevnih ispraznih fraza na društvenim mrežama kada netko objavi gubitak člana obitelji, prijatelja ili, pak, kućnog ljubimca. Najčešće se u komentarima redaju floskule poput: „Počivao/la u miru“ te generički „RIP“. Ovakvi izrazi mala su utjeha onima koji pate, a baratanje riječima vještina je koja se da naučiti i usavršiti.

Pri pružanju utjehe nekome tko je pretrpio gubitak važno je sebe staviti na posljednje mjesto. Sada nije vrijeme za priče kada je i „vama uginuo pas“ jer zasigurno nemate potpuno jednaku priču te, stoga, gubitak ne možete proživjeti jednako.

Započnite s razumijevanjem: stavite se u poziciju osobe koja pati, ali nemojte preusmjeriti priču na sebe. Kako biste mogli nekoga utješiti, morate razumjeti, pokušati proživjeti tuđu bol, što nije uvijek ugodno, a što je jedan od razloga zašto je lakše pisati „RIP“.

Nesebičnost u suosjećanju ne znači da ne smijete izraziti svoje osjećaje u vezi događaja. Slobodno kažite da ste šokirani, tužni, da ne možete doći k sebi, da ste pogođeni – važno je da ste empatični i da druga osoba to osjeti.

Nemojte umanjivati tuđu bol, nemojte uspoređivati te od nesretne situacije praviti igru „kome je lošije“. Uvažite tuđe osjećaje, razgovarajte o njima.

Nije nužno ni pokušati razveseliti drugu osobu. Naprotiv, time često dolazi do suprotnog učinka jer osoba koja pati nije još spremna veseliti se.

Također, ponekad je bol toliko velika da nema riječi kojom biste opisali što osjećate. Slobodno to kažite, druga će osoba cijeniti vašu potporu. Naglasite da ste ovdje, emocionalno i fizički, za tu osobu.

Ponekad će vas trebati za razgovor o tome zašto se sve to dogodilo baš njemu/njoj, ponekad ćete razgovarati o preminuloj osobi ili o drugom gubitku, a ponekad ćete jednostavno biti tu. Šutjeti. Slušati. Stisnuti ruku i pustiti osobu da se isplače bez nepotrebnih savjeta kako će biti bolje.

Bit će bolje, ali dotad samo budite tu.